01. THE GENTLEMAN ‘THE GENTLEMAN’ (VLASTITO IZDANJE NA DEEZERU): Predivan debi album

Marko Lucijan Hraščanec već nekoliko godina slovi za odličnog glazbenika, a upućeni znaju i da je odličan saksofonist i gitarist. Predaje saksofon na glazbenom učilištu Elly Bašić, svira s grupom Moskau, a povremenom i s grupom U pol’ 9 kod Sabe. Poznat je pod umjetničkim imenom Gentleman uglavnom publici koja voli klupske koncerte. Hraščanec je pod imenom The Gentleman objavio prvi album i pokazao da je riječ o izuzetno talentiranom, kreativnom i vrsnom glazbeniku i autoru. Jedanaest autorskih pjesama na engleskom jeziku po kvaliteti zaslužuju najviše svjetske ocjene. Koliko god da je impresivan samo s akustičnom gitarom i prekrasnim i moćnim glasom, impresionira i skladateljskim i aranžerskim umijećem u pjesmama „Srce“, „Diffusion“ i „Crossing for Wildlife“, u kojima koristi i druge instrumente i prateće vokale. Izuzetno poetično, emotivno snažno i vrlo melankolično, ali s čvrstim stavom glazbenika koji nije zalutao, nego zna što hoće i nudi to na najljepši mogući način. Iz njegovih pjesama može se pročitati i glazbena veličina Leonarda Cohena, kreativno ludilo Toma Waitsa, mračna strana Nicka Cavea, ali i glazbeni izraz Željka Vukičevića Zhela. Tako impresivne balade i pjesme s toliko duha i svježine već se odavno nisu pojavile na hrvatskoj, ali i regionalnoj sceni. Poseban moment na albumu pripada pjesmi „Srce“, u kojoj je usred teksta na engleskom neočekivano i fantastično ubačen tekst međimurske narodne pjesme „Dej mi, Bože, joči sokolove“. Predivan debi album.

02. E:S:T:E:R ‘E:S:T:E:R’ (VLASTITO IZDANJE NA BANDCAMPU): Angažirani adrenalinski groove

Koprivničani Denis Košćak i Aleksandar Rapaić dva su glazbena kreativca koja su privukla pažnju bendom Dead Fish, gitaristički nabrijanoj varijanti glazbe i angažiranim tekstovima kakve stvara Dubioza kolektiv. No iz nekog samo njima znanog razloga Dead Fish su prošlost, a Košćak i Rapaić odlučili su se prebaciti na drum’n’bass u kombinaciji s dubstepom, trapom i hip hopom. I dosta dobro su to napravili. Njihov projekt E:S:T:E:R vrlo je pristojno ostvarenje, ali s vidljivim manama. Njihov ‘’mind-fuck-music-shit and drum and bass’’, kako nazivaju tu glazbu, doista je adrenalinska bomba koja zaziva Prodigy, ali i poznat groove Kali Fat Duba. Odlični drum’n’bass ritam u kombinaciji s dubstepom izdvaja E:S:T:E:R od scene i to pozitivno. Iako bi njihov glazbeni izraz mogao biti kreativniji, moćniji i još eksplozivniji dodaju li elektronici klasične instrumente, svejedno su se predstavili u vrlo dobrom svjetlu. Valja im poraditi i na produkciji. Ističu se angažirani tekstovi u kojima nema ni trunke cenzure i odlično pričaju priču o životu u Hrvatskoj. Osim sempliranih riječi Tomislava Karamarka, Kolinde Grabar Kitarović i još nekoliko političara, sjajno su se osvrnuli i na neke aktualne događaje u pjesmi „Rolo bi taj zatvor“: „Bio sam u ratu, makar nemam ožiljak, Roko sam ekipu s kundakom u potiljak, Danas imam penziju i jedan velik šator, Da je pravna država, rolo bi taj zatvor“.

03. KREŠO BENGALKA ‘SPLIT ZOO’ (CROATIA RECORDS): Tvrdo da tvrđe ne može

Trap je dominantan u američkoj glazbi proteklih godina, a prisutan je i u mnogih svjetskih ljubitelja hip hopa koji su ga prihvatili kao novi omiljeni žanr. Glazbu najčešće prate tekstovi posvećeni životu na ulici bez uljepšavanja, s naglašenim sumornim i sirovim opisom života. Sve to je Krešo Bengalka savršeno složio na drugom albumu „Split ZOO“. Život na ulicama Splita u centru je njegovih stihova. Krešo ne samo da se ne trudi ublažiti istinu ili je uljepšati, nego s nizom gostujućih repera iz svog grada iskreno govori o mračnoj, brutalnoj i depresivnoj strani života. Ulični sleng, psovke, događaji o kojima se priča u pola glasa, karakteri koji su često iza rešetaka, ponašanje kakvo društvo osuđuje, oružje, nasilje, droga i sve ono što karakterizira život mnogih mladih u Hrvatskoj karakteristika su albuma koji Krešu Bengalku stavlja na tron domaćeg trapa. Tvrdo da tvrđe ne može i brutalno do kraja.