GLAZBENE RECENZIJE: The Black Room, Rust Red Romance

Autor:

The Black Room „Motel Monaco“ (Dallas Records): Nasljednici grupe Jonathan

Riječka grupa The Black Room jedna je od onih o kojima se puno ne piše i koje rijetko nastupaju u Hrvatskoj, ali se njihove pjesme slušaju s guštom uz pitanje koje se samo po sebi nameće: zašto jedan tako kvalitetan bend može nastupati diljem Europe, a kod kuće je gotovo nepoznat? Godine 2016. predstavili su se debi albumom „In This Town Lies A City“ te dvije godine kasnije i EP izdanjem „After Dark“. Svejedno, nekako su ostali u sjeni, eventualno poznati samo publici sklonoj koncertnim spoznajama novih hrvatskih rock bendova, jer u radijskom programu njima nema traga. Novi album „Motel Monaco“ bez sumnje im je najzrelije ostvarenje koje ih stavlja uz bok njihovim sugrađanima grupi Jonathan. Odličnih 11 pjesama od kojih gotovo nijedna ne spušta nivo kvalitete. Rijetko dobar i radiofoničan indie pop gdje je sve na svom mjestu. Upečatljiv i pomalo specifičan glas Jakova Katalenića, razigrane melodije s glavom i repom, odlični gitaristički rifovi u službi pjesme, rasplesani bas i snažne pjesme na engleskom jeziku. Sve je tu na svom mjestu osim neophodnog jakog PR-a kako bi se došlo do što većeg broja slušatelja, jer njima samo treba publika da prepozna kvalitetu koja se odmah primijeti, a ni za nijansu bolja produkcija ne bi škodila. Prava je šteta što je hrvatski radijski prostor zatvoren za takve bendove. Odličan album odličnog riječkog indie pop rock benda.

Rust Red Romance „Legendary Merman Jack“ (Dirty Mojo Records): Nevjerojatno loš album

Jim July odnosno Bojan Đurđević poznat je mnogima kao gitarist strastveno prepušten sirovom garažnom rock zvuku, koji u raznim kombinacijama proizvodi kroz grupe Garage in July, Detroit Groove Gang i Rust Red Romance. I dok su prva dva projekta nešto o čemu bi se moglo diskutirati, hvaliti ili kuditi, izdanje Rust Red Romance „Legendary Merman Jack“ jedno je od onih koja baš i nemaju nekog smisla i ne treba na njih trošiti previše riječi. Vokalno loše, bez pjevanja, uz nemelodiozno pričanje, neusklađeno s bendom koji se svako toliko razilazi. Pritom album donosi priču o muškoj sireni koja je spremna žrtvovati svoj život radi ljepote i čistoće mora (???). Uz sve nabrojeno, druga polovica albuma prepuštena je dosadnoj improvizaciji koju čine saksofon, truba, klavir i bubnjevi bez vokala. Nevjerojatno loše i nemaštovito. Kazna za uši!

Komentari

Morate biti ulogirani da biste dodali komentar.