Tamara Obrovac & Stefano Battaglia ‘Apoxyomenos recomposed’ (Cantus): Sjaj izvan zone komfora

Tamara Obrovac i Stefano Battaglia surađuju od 2017. godine kada su osnovali TransAdriatic Quartet. Njihov prvi album „TransAdriaticum“ iz 2019. spojio je Tamarin prepoznatljiv izričaj, koji objedinjuje elemente istarske tradicije i suvremenog jazza, s originalnim pijanističkim rukopisom Stefana Battaglie. „Apoksiomen“ je, pak, njezin jedinstven izlazak iz zone komfora jer je Battaglia, jedan od najvažnijih talijanskih suvremenih pijanista iza kojeg je već preko 100 snimljenih albuma, reharmonizirao skladbe Tamare Obrovac nastale za plesnu predstavu „Apoksiomen“ 2017. godine, koje su ovoga puta otpjevane na starogrčkom. Tekstualna podloga albuma inspirirana je fragmentima Euripidove tragedije „Trojanke“ koje je odabrala dramaturginja Lada Kaštelan. „Tragedija ‘Trojanke’, koja progovara o temama rata, izgnanstva i ljudske patnje, nažalost zrcali i suvremene stvarnosti, evocirajući emocije poput tuge, bola, nade, rezignacije i pobune“, stoji u opisu ovog albuma koji je svojevrsni izlet Tamare Obrovac izvan svog karakterističnog stvaralaštva u etno jazzu iako je njezin vokalni izraz odmah prepoznatljiv i uočljiv. Projekt je ostvaren u zajedničkoj rezidenciji kreativnog procesa u Sieni na Accademia Musicale Chigiana 2022. i 2023. godine, gdje su pjesme i snimljene. Album crpi inspiraciju iz priče o Apoksiomenu, brončanom kipu mladog atleta pronađenom nakon 2000 godina pod morem kod Malog Lošinja. Battaglia je svojim klavirskim dionicama odmaknuo Tamaru Obrovac od karakterističnog istarskog jazza iako bi neupućenom slušatelju njezin vokal mogao bio jednako inspirativan i uzbudljiv kao i svima koji dobro poznaju njezin rad. Štoviše, možda su sve njene vokalne vrijednosti još više došle do izražaja jer su na neki način ogoljene. Ovo je jedinstveno glazbeno ostvarenje utemeljeno na antici ispričanoj kroz suvremeni jazz, odličan i kompleksan album koji ostavlja izuzetno snažan dojam. Kako zbog odličnih klavirskih aranžmana Stefana Battaglie i vrhunske vokalne izvedbe Tamare Obrovac, tako i zbog sjajne atmosfere koju su njih dvoje postigli suradnjom.

Zrinka Barić – Goran Jurić – Borna Šercar ‘Metal’ (Z. Barić G. Jurić): Začudan jazz album maštovitih autora

Violončelistica Zrinka Barić potpuno je shvatila jedinstvenu kreativnost i skladateljske ideje gitarista Gorana Jurića, čiji doživljaj jazza u mnogome odskače od standarda. A za izvođenje tako neobičnog ritma nekako je logičan odabir bio sveprisutni Borne Šercar. Nastala je glazba koja bez sumnje nadilazi klasičan jazz, barem što se tiče domaće jazz scene na kakvu smo navikli i kakva nam se predstavlja. Virtuoznost Jurićeva sviranja gitare i neuobičajeno korištenje violončela temelji su ovog začudnog albuma, koji izlazi izvan svih okvira i pruža neočekivanu jazz avanturu, divlju vožnju koja iza svakog zavoja donosi neko novo iznenađenje. Za gitarista Gorana Jurića znaju oni koji su najdublje zaronili u hrvatski jazz ili su pak iz nekog razloga bliski Osijeku ili još više Belom Manastiru. On i vrhunska violončelistica Zrinka Barić očito su kliknuli i snimili album na kojem se jazz miješa s klasičnom glazbom posve inovativno, ali lijepo i pitko. Vlastiti autorski rukopis u jazzu danas je prilično rijedak zbog čega je ovaj album odličan pomak i još bolji uvid u njihovu skladateljsku kreativnost, koja na momente zvuči kao čista improvizacija nastala na čvrstim temeljima školovanih glazbenika. Ipak, možda je Barić trebala dobiti više prostora da se razmaše svojom vještinom i idejama, koliko god da su one primjetne i prisutne na albumu. Svakako treba spomenuti da je prošle godine, paralelno s ovim, objavljen i album „Play Jurić“, snimljen još 2018. godine kao hommage kompozitorima 20. stoljeća – Bartoku, Messiaenu, Stravinskom i Prokofievu – u Jurićevim obradama i izvedbi, uz Janka Novselića i Gorana Delača. „Metal“ je drugačiji od svih hrvatskih jazz albuma i nevjerojatno svoj, a istovremeno uzbudljiv i vrlo kvalitetan. Odličan je početak neke priče koja tek treba biti ispričana.