ST!LLness „Kocka je okrugla“ (ST!LLness & Mudri Brk): Najbolji mogući povratak na scenu

Vratio se jedan od najpotentnijih hrvatskih rap-rock-reggae bendova St!llness, koji je dosadašnjim albumima „Sve što znam o životu je… odabrao Đelo Hadžiselimović“ (2007.), „Globalno zatupljenje – Paket za preživljavanje“ (2009.) i „STI·llness“ (2012.) ostavio neizbrisiv trag na hrvatskoj rock sceni. A s razlogom se može postaviti pitanje je li za to više zaslužna njihova muzika, tekstovi, produkcija ili nastupi uživo, jer u svim tim segmentima bili su vrhunski. Potom je uslijedila jedna dulja pauza da bi ovih dana objavili novi album „Kocka je okrugla“ i podsjetili nas koliko su dobri i koliko nam zapravo kronično nedostaje rock grupa koja kritički progovara o svijetu u kojem živimo. Album otvara muzički minimalistička pjesma simboličnog naziva „Feniks“ u kojoj pjevač i glavni tekstopisac grupe Ivan Jurić Yuri kroz svoju prizmu govori o svijetu danas, mada to zvuči kao da govori u ime mnogih od nas koji smo puni gorke žuči spram svijeta koji nas okružuje, poput nekog rezolutnog ali realnog manifesta. U ime svih koji, kako je naglasio na kraju te pjesme/manifesta, čekaju da napokon počne „prvi svjetski mir“. Jurić spada među one ljude koji su i te kako svjesni toga što se oko nas događa i znaju to sjajno uobličiti. Ili kao što je i sam primijetio u jednoj drugoj pjesmi, osjeća se kao protočni bojler misli i energije. Osim prepoznatljivog zvuka benda i njegova vokala, svakako treba izdvojiti poznatu gitaru Ante Ljubičića, koji se opasno svojim maštovitim rifovima približio Tomu Morellu. Pritom je osjetnu energiju zvuka benda i cijelog albuma dao producent Ognjen Zečević Egoless. Vrhunska produkcija kakva se rijetko čuje na albumima u Hrvatskoj. Naročito za takvu vrstu glazbe u kojoj se isprepliću rock, reggae i rap, ali rap koji je razgovijetan i jasan. Album najavljuje singl „Budi“ na kojem gostuje Sara Renar u jednoj netipičnoj ulozi ženskog, ali vrlo vedrog vokala i gdje je napokon došla do izražaja boja glasa Sare Renar, koja ne zvuči depresivno već optimistično i vedro. Na albumu gostuju i Saša Antić iz TBF-a, hip hop grupa Hram, DJ Venom i Davor Dado Barišić. Osim pjesme „Budi“, koja zaziva pjevanje publike uglas i skakanje u prvim redovima, barem još pet od 12 pjesama na albumu mogle bi postati hitovi. Naročito pjesma „Reklame“. Ukratko, odličan povratak hrvatske grupe čija muzika se sluša s jednakom pažnjom kao i tekstovi, dok vas istovremeno pozivaju na ples i pobunu protiv vlastitog načina života.

Kanda, Kodža i Nebojša „Beton“ (Mascom): Odličan album beogradskih rokera

Hrvatska publika ima taj jedan hendikep nepoznavanja brojnih i vrlo kvalitetnih beogradskih i srpskih rock grupa koje su nastale devedesetih i razvijale se desetljećima kasnije bez da je njihova muzika ikada stigla do hrvatske publike. Najčešće zbog animoziteta prema srpskom i Srbiji od ranih devedesetih pa sve do danas. Ponajprije od strane radijskih glazbenih urednika i vlasnika radiostanica, uz blagoslov lokalnih političara i stranke na vlasti. Jedna od takvih grupa bez sumnje je i Kanda, Kodža i Nebojša, koja je nastala 1990. i do danas je objavila devet studijskih albuma, jednu kompilaciju, jedan album snimljen uživo i jedan DVD videoalbum. Dosegnuli su svojevrsni kultni status u Beogradu došavši do onog trenutka u karijeri kada se ne moraju brinuti za posjećenost svojih koncerata jer je gotovo svaki rasprodan. Njihov drugi studijski album „Igračka plačka“ često se navodi kao najbolji srpski album devedesetih. Osim toga, opstali su 30 godina, što u ovim krajevima nikako nije mala stvar. Gotovo od samih početaka pratio ih je glas nasljednika grupe Ekatarina Velika. Što zbog izuzetno kvalitetne muzike koju su redovno isporučivali, što zbog jednako tako kvalitetnih tekstova, ali i zbog karizmatičnog pjevača specifičnog glasa Olivera Nektarijevića. Igrom slučaja, njihov sadašnji basist ujedno je i posljednji basist grupe Ekatarina Velika Boško Stanojević. Novi studijski album „Beton“ nastavak je njihova dosadašnjeg rada i prepoznatljivog radiofoničnog indie rock zvuka kojim dominiraju razigrane, ali čvrste gitare i glas Olivera Nektarijevića. Svakako treba izdvojiti upečatljive gitarističke rifove Nenada Pejovića i Janka Mostarlića, koji sudeći po ovom albumu, zapravo i nemaju pandana u Hrvatskoj. Snažno ali melodično, zavodljivo i čvrsto. Nisu to oni gitaristi koji iskaču svojim soliranjima, već rifovi u funkciji pjesme čine pjesme boljima, prateći istovremeno odlične Nektarijevićeve tekstove koji doista kao da su ostavština Milana Mladenovića i njegove rock poetike. Dodatni je plus albumu i podatak da su sve pjesme snimljene odjednom, bez nasnimavanja, što njihovu zvuku daje dodatnu snagu i moć. Teško je biti kompetentan u prosudbi ovog albuma bez poznavanja dosadašnjeg opusa KKN-a, ali jasno je da je riječ o izuzetno kvalitetnoj grupi čiji novi album „Beton“ samo još više betonira njihov status u Srbiji. Ne skrivaju želju da se predstave i publici u Hrvatskoj te su i spot za novi singl „Tu i tamo tamo tamo“ snimili nedavno u Zagrebu u režiji Radislava Jovanova Gonza. Valjalo bi ih svakako u sljedećim mjesecima vidjeti uživo na nekom koncertu u Zagrebu i Hrvatskoj i uvjeriti se iz prve ruke u njihovu kvalitetu.