Robert Mikuljan Quintet „Internal Walk“ (Nota Bene Records): Ozbiljan jazz skladatelj i trubač

Iako je riječ o debitantskom uratku, album pulskog trubača, krilničara i skladatelja Roberta Mikuljana vrlo je kvalitetno ostvarenje. Što i ne čudi, s obzirom na to da je Mikuljan aktivan na sceni više od 20 godina. Bio je ili je još uvijek član Big Benda Pula, Jazz orkestra HRT-a, Porto Etno Orchestra, Orchestra Laboratorio 3.0 te dirigent i voditelj Gradskog orkestra Labin. Nekako je logično da su se s godinama taložile ideje i skladbe, koje je napokon objedinio na svom prvom autorskom albumu „Internal Walk“. „Unutarnja šetnja“ uistinu je i najbolji opis ovog pretakanja vlastitih misli, emocija i stavova u skladbe. Nastao je odličan jazz album u kojem očekivano dominiraju njegove trubačke dionice, ali velike su zasluge i ostalih glazbenika koji su se stopili u neočekivano privlačnu cjelinu. Podjednako je dobar u laganijim i bržim skladbama, kao i u ponešto drugačijoj skladbi od ostalih na albumu – „Crne ruki“. Posvetio ju je labinskim rudarima, jer ipak je Mikuljan kao dirigent i voditelj Gradskog orkestra Labin vezan uz taj grad i njegove rudnike i rudare. Kaotična i vrlo čvrsta „Crni ruki“ odskače od ostalih skladbi na albumu i predstavlja Mikuljana kao jazz skladatelja u jednom drugačijem svjetlu. Kao da je uz postojećih šest pjesama, kroz koje je dokazao da je vrijedan pažnje jer se savršeno snalazi u jazz vodama, htio dodati još jednu kojom bi pokazao da je u stanju napraviti i dodatni iskorak. Priče koje Mikuljan priča kroz svoju glazbu mogu se prepoznati pažljivim slušanjem i otkrivanjem bogatih slojeva emocija koje proizlaze iz njegovih aranžmana, tempa i na momente vrlo zahtjevnih sviračkih dionica. „Internal Walk“ svakako valja poslušati s velikom pažnjom jer se osjeti da je Mikuljan jedva dočekao napokon ispričati svoju priču.

Medium Soft Cat „Like Lake Life“ (Intek Music): Neočekivano dobar debi

Nema na hrvatskoj glazbenoj sceni baš puno kompleksne glazbe kakvu je predstavio multiinstrumentalist iz Koprivnice Lovre Kocijan. Sudeći po pet autorskih pjesama, koliko ih je na njegovu debitantskom EP-ju „Like Lake Life“, u pitanju je izvanserijski glazbenik i autor koji se znalački prošetao žanrovima objedinjujući ih u jedinstvenu cjelinu, neskriveno se referirajući na neke od najvećih poput Beatlesa i Beach Boysa i ne zaobilazeći pritom zvuk i izraz nekih daleko suvremenijih izvođača. Kocijan je otpjevao sve pjesme, odsvirao sve gitare, bas, sintesajzer i programiranje, dok je za bubnjeve sjeo Goran Vdović. EP je snimljen u studiju Intek Music u Koprivnici, a producirao ga je Marin Hraščanec, koji je ujedno zaslužan za miks i mastering i pravi ga je užitak slušati. Neopterećena pop glazba kojom dominiraju kompleksni instrumentali koji su istovremeno aranžerski vrlo zahtjevni, ali i iznenađujuće zavodljivi. Gotovo da je nemoguće da iza svega stoji samo jedan čovjek koji je sve te pjesme zamislio i odsvirao, uz Hraščaneca koji je to sjajno producirao naglašavajući najvažnije momente njegovih zamisli. Pjesme su izuzetno bogate i sadržajne, promjenjiva tempa, dinamike i dramaturgije, te s aranžmanima kakvih se ne bi posramili ni najveći. Veliko je iznenađenje i još veće zadovoljstvo slušati ovaj debi. Jedan dobrodošao pop koji sigurno neće naći mjesto na radiostanicama, ali se lako može pretvoriti u svakodnevni soundtrack za dobro raspoloženje.