01. REPETITOR ‘GDE ĆEŠ’ (MOONLEE RECORDS): Njima pripada vrh svjetske rock scene

Albumom ‘’Dobro došli na okean’’ objavljenim 2012. godine beogradska grupa Repetitor došla je u centar pažnje ljubitelja gitarskog zvuka. Pritom su svojim koncertima pokosili svu konkurenciju, dajući do znanja da i u ovim krajevima rastu vrhunski bendovi koji su nam ponekad draži od nekih inozemnih zvijezda. Njihova koncertna reputacija potvrdila se kroz nekoliko stotina koncerata održanih širom svijeta od 2012. do 2016. Ta savršena kotrljajuća buka koju na električnoj gitari proizvodi Boris Vlastelica, bas koji svojim često plesnim grooveom stvara Ana-Marija Cupin i ritam koji divljački udara Milena Milutinović postali su njihov zaštitni znak i bezuvjetan poziv na vrhunski koncert koji izgleda poput spiritualnog rock obreda.

Sve to prethodilo je njihovu trećem albumu ‘’Gde ćeš’’ koji se ovih dana pojavio u prodaji. I dok su na prethodnom albumu s pjesmama išli ‘’drito’’ u glavu i sirovom snagom vadili utrobu, na novom albumu ponudili su pjesme koje su zadržale isti naboj, ali na drugačiji način. Nove pjesme su promišljenije, kompleksnije i na poseban način, puno veće. Njihova veličina je u sjajnim aranžmanima (‘’Crvena’’), totalnom divljaštvu (‘’Ako te ikada’’), ukroćenoj psihodeliji (‘’Beskraj’’), odličnim vokalnim promjenama (‘’Gde ćeš’’) i nevjerojatnoj energiji po kojoj su postali poznati i s razlogom se popeli na vrh regionalne rock scene. Njima zapravo pripada vrh svjetske rock scene i samo je pitanje dana kada će netko iz utjecajnih globalnih medija shvatiti da su White Strips daleka prošlost, a Sonic Youth prethistorija jer je Repetitor nova svjetska rock atrakcija. Ovaj album samo je još jedan dokaz njihova talenta i savršene, ukroćene, ali razuzdane buke koju su u stanju proizvesti.

02. DRAŽEN FRANOLIĆ KAMENKO ĆULAP MARKO JOVANOVIĆ ‘PUT’ (GEENGER RECORDS): Jedinstveni spoj istoka i zapada

Dražen Franolić na oudu, odnosno arapskoj lutnji, i Kameko Ćulap na bendiru, mazaru, taru, dombeku i inim udaraljkama, već godinama oduševljavaju ljubitelje drugačije glazbe. Njihov posljednji album ‘’Bujrum’’ bio je inspiriran arapskom, turskom i balkanskom glazbom. Ne želeći promijeniti dobitnu kombinaciju, Franolić i Ćulap i na albumu ‘’Put’’ nastavili su tamo gdje su stali s ‘’Bujrumom’’, ali uz jednu važnu razliku. Njima i njihovim ‘’egzotičnim’’ instrumentima pridružio se Marko Jovanović na usnoj harmonici. Potpuno neočekivani instrument u takvoj dosadašnjoj postavi i uz specifičan orijentalni zvuk tih dvaju vrsnih instrumentalista izuzetno je hrabar potez, ali s obzirom na rezultat, pokazao se vrlo dobrim. Dosadašnji orijentalni i na momente meditativni zvuk upotpunjen je usnom harmonikom koja ‘’urbanizira’’ njihove melodije, nudeći neočekivani, ali ugodan zvuk. Spoj istoka i zapada, tradicije Dalekog istoka te bluesa i jazza dalekog američkog zapada. Drugačije od svega što ih izdvaja od prosjeka, iako je Franolić već niz godina miljama iznad prosjeka zbog svog virtuoznog sviranja arapske lutnje, uz fantastičnu pratnju Ćulapa na udaraljkama. ‘’Put’’ je neočekivano putovanje koje će vas odvesti u potpuno novi svijet glazbe.

03. KING UBU ‘2016.’ (VLASTITO IZDANJE): Pozivnica za dobru buku

Grupa King Ubu na sceni je prisutna niz godina, ali neprestano u sjeni, bez čestih nastupa i singlova. Zna se da postoje, ali gotovo da ih nema. I onda su ovih dana objavili prvi album jednostavno nazvan ‘’2016.’’. Sirovi low-fi zvuk koji predstavlja ovaj klasičan rock trio s vrlo zanimljivim izdanjem zagrebačke nezavisne scene koja neodoljivo ponekad podsjeća na starije prethodnike kao što su Trobecove krušne peći, pa čak i Sexu. King Ubu su ipak svoji i odlučni su u tome da pokažu kako je buka koju proizvode njihov originalan, ali i nedorađen zvuk. Relativno loš vokal prati vrlo zanimljive aranžmane rock pjesama, u kojima gitarski rifovi na momente briljiraju energijom, dok ih ostatak benda prikladno prati. Oni bi mogli biti odličan bend da angažiraju i poslušaju dobrog producenta koji njihove aranžerske ideje ne bi previše mijenjao, ali bi napravio prave prvoklasne noise poslastice. Ovako je to prosječno dobar album, ali i dobra pozivnica da se na njih obrati pažnja u budućnosti.