Porto Morto „PORTOPOP“ (JEBOTON): Puno više od pop albuma i pop glazbe

Iako je bilo gotovo sigurno da su svojim prethodnim, drugim albumom „Portofon“ objavljenim 2020. godine definirali svoj glazbeni izraz i stil, kojima su istovremeno debelo nadišli hrvatsku pop scenu, Porto Morto ponovo je uspio pomaknuti granice. Bilo je to jasno već s prvim singlom „Čekam ih“ kojim su na proljeće predstavili svoj novi zvuk obogaćen stilskim trap zahvatima i produkcijski daleko kompleksniji od pjesama s drugog albuma. Uslijedili su singlovi „Fatamorgana“ i „Vrijeme za čilanje“ koji su uz novi zvuk ponovo ponudili fenomenalnu vizualnu komponentu kroz videospotove, predstavljajući ih kao glazbeno umjetnički kolektiv s vlastitom vizijom slike i zvuka. Pjesme s drugog albuma više su se bazirale na klasičnim analognim instrumentima, tek podložene finim elektroničkim zahvatima. Novi album nudi doista neuobičajenu kombinaciju trap ritma i sjajno složenih višeznačnih stihova, kojima nas kroz svakodnevne priče uvlače u svoj svijet stotinama kilometara daleko od klasičnih hrvatskih pop pjesama. Nove pjesme i dalje su nevjerojatno melodiozne, „ljepljive“ i ne izlaze lako iz glave već nakon jednog slušanja, a istovremeno su jedinstven spoj suvremene svjetske trap produkcije i klasičnih pop pjesama, ali s odmakom od R’n’B-ja i suvremene američke produkcije popularne glazbe zaslađene do krajnjih granica. Još na prethodnom albumu bio je primjetan utjecaj grupe LCD Soundsystem, pa i ranih Talking Headsa, da bi „Portopopom“ razvili vlastiti stil koji plijeni maštovitim aranžmanima, fino nijansiranim skladbama bez praznog hoda, odlično složenim vokalima i puhačima koji gotovo svim pjesmama daju posebnu veličinu. Album su i nazvali „Portopop“ kako bi naznačili vlastiti glazbeni žanr. Možda su ulaskom u trap vode odbili dio fanova ili pak zbunili ljubitelje trapa daleko kompleksnijim skladateljskim zahvatima i tekstovima nego što je uobičajeno, ali su svakako stvorili jedan od najboljih suvremenih pop albuma u Hrvatskoj. Fenomenalan album za sve koji od pop glazbe žele nešto više. Plesno ali kompleksno, melodiozno ali sadržajno. Možda će se s vremenom neki novi glazbenici nadovezati na „portopop stil“ koji su ovim albumom definirali.

Tús Nua „NOTHING PERSONAL“ (ROCK SVIRKE RECORDS): Duplo bolji od debi albuma

Krajem 2017. godine grupa Tús Nua – koju su tada činile Jordi Ilić, Jelena Božić i Matea Milevoj – predstavila se debi albumom „Horizons“ i mnoge ostavila u čudu svojim skladateljskim kreacijama i snagom gitarističkog izraza, priskrbivši si titulu vrhunca hrvatske shoegaze glazbe. Malo tko ostao je nepristran nakon njihova debi albuma, a pogotovo nakon nastupa. Unatoč brojnim pohvalama, vjetru u leđa i brojnim nastupima širom Europe, trebale su proći pune četiri godine da djevojke snime novi album. U međuvremenu je bend napustila Matea Milevoj, a Jordi Ilić i Jelena Božić nastavile su jednakim intenzitetom i snagom, kao da je prošlo mjesec dana, a ne četiri godine. U međuvremenu je čak i Ilić krenula s odličnim vlastitim side projektom Naentu pa se slutilo da je priča s bendom Tús Nua možda negdje čak i zapela. Slutnja je bila neopravdana; Naentu je bio odličan izlet, a novi album još bolji i još snažniji od prethodnog. Album „Nothing Personal“ otvara izrazito moćna, ali nešto sporija pjesma „Arrêt, Stop“, da bi se nastavio najavnim singlom „Light Out“ nakon kojega je bilo jasno da su djevojke u naponu snage i kao da su jedva čekale izbaciti svu tu silnu energiju kroz glazbu. Pjesma „Light Out“ predstavlja ih kao vrhunsku shoegaze rock grupu koja zaslužuje globalnu prepoznatljivost i uspjeh. Vješto plivaju shoegazeom, dream popom ili pak post rockom, a na novom albumu malo su više i zapjevale pa pjesme imaju i specifičan pop štih. Električna gitara na momente zvuči kao savršena rock eksplozija, a na momente kao idealna dream pop uspavanka, prizivajući glazbenu poetiku grupe Cocteau Twins. Jednako su uzbudljive dok su vesele i dok su tmurne i pesimistične. Valja svakako spomenuti i posljednju pjesmu na albumu „Zdesno pastelno, posvuda sjajno“, na hrvatskom jeziku, koja se odlično uklopila u njihov prepoznatljivi zvuk i dala mu tu jednu slavensku notu – koju su, doduše, mogle još pojačati istaknutijim vokalima pa ne bi toliko morale gaziti gitare i bubanj. Zaključak: album „Nothing Personal“ puno je bolji od debi albuma „Horizons“, koji je bio odličan.