01. PO’ METRA CRIJEVA ‘ČA METAL’ (VLASTITO IZDANJE): Neočekivano zanimljivo ostvarenje

Istarska narodna ili bolje rečeno autohtona glazba dosad je doživjela mnogobrojne fuzije s raznim glazbenim žanrovima poput jazza, rocka, ambijentalne glazbe, klasike… Ovih dana istarska glazbena baština spojila se s death metalom. Ma koliko to možda zvučalo nevjerojatno, neostvarivo i bizarno, album „Ča metal“ drži vodu. Spoj specifične istarske glazbene ljestvice s teškim death metal rifovima i izraženom rock energijom u simbiozi s istarskim mitovima i legendama te ponekim socijalno osviještenim stihovima na čakavštini o društvu u kojem živimo zvuči odlično. Jasen Kekanović, svojevrsni dinamo grupe koji je predstavljen kao Armageljon Espanjol Centrifugos gitarskim rifovima obilježio je karijeru grupe One Piece Puzzle (u čijem studiju je album i snimljen) kao i Tomo Niprija s ubojitim bubnjarskom energijom. Ostali članovi Po’ metra crijeva dolaze iz još jedne specifične riječke grupe Heusu Ator. To je dobitna kombinacija koja bi bila još bolja da su tom neobičnom spoju pristupili potpuno ozbiljno kao novi pripadnici pagan folk metal žanra koji ima itekakvu sljedbu širom svijeta. Koliko god izazivali na momente smijeh svojim dosjetkama na albumu, nude dovoljno razloga za poštovanje i ozbiljno slušanje ovog zanimljivog ostvarenja.

02. SARA RENAR ‘GDJE POVLAČIŠ CRTU?’ (TONDAK): Respektabilni umjetnički projekt

Od umjetnika pa tako i od glazbenika očekuje se da istražuju, prelaze granice, nude nova promišljanja, novu glazbu… Sara Renar nije jedina takva u Hrvatskoj, ali je jedna od rijetkih koja bez straha čvrsto korača tim neistraženim područjima. Na sreću, publika je dosad bila zadovoljna njenim glazbenim eksperimentima jer je prepoznala njena nastojanja, a ni ona ne krije zadovoljstvo ostvarenim uspjehom. Koketirajući posljednjih nekoliko godina s kazalištem i glazbeno-scenskim igrokazima, Sara Renar je 17. siječnja 2017. u klubu Vinyl, na međunarodni dan umjetnosti odigrala, odsvirala, izvela i prezentirala projekt „Gdje povlačiš crtu?“ koji je kao diskografsko izdanje objavljen točno godinu dana kasnije, 17. siječnja 2018. i to samo na formatu vinila. „Gdje povlačiš crtu?“ objavljen je na vinilnom izdanju jer zahtijeva pažljivo slušanje glazbe i zvukova i zato što je zaokruženo djelo koje ne nudi pjesme koje se slušaju slučajnim odabirom. Album je kompaktna umjetnička cjelina eksperimentalnog glazbenog projekta koji je Sara realizirala uz podršku kolektiva Skroz i pomno odabrane ekipe suradnika. Glazba je na ambijentalna, ali i bučna, ispunjena specifičnom atmosferom i propitivanjem umjetničko-egzistencijalnih pitanja. Album je snimljen uživo, ali zvuči bolje od polovice studijskih albuma snimljenih u Hrvatskoj, što je zasluga producenta Vedrana Peternela. Hrabro djelo koje je zadovoljstvo slušati od prve do zadnje sekunde.

03. JIMI & THE GARAGE BANDA ‘3BJUT TO TUŽNE UŠI’ (DALLAS RECORDS): Alter rock heroji iz sjene

Tužne uši su splitski bend koji je početkom 80-ih obilježio alternativnu rock scenu. Na žalost, kao i mnogi drugi odlični bendovi tog vremena, nikada nisu stigli do prvog albuma, iako su ostavili debeli trag kod nemalog broja poštovatelje hrvatske i tadašnje jugoslavenske alter rock scene. S distancom od 30-ak godina danas je to neobično jer Tužne uši zvuče bolje od mnogih bendova koji su doživjeli debi album i prikladnu slavu te višegodišnji opstanak na sceni unatoč slabijim pjesmama. Okosnicu grupe Tužne uši činili su Saša Jimi Kesić i Dinko Fazinić. Ne želeći ostaviti u trajnom zaboravu pjesme koje su stvorili u prvoj polovici 80-ih, odlučili su napraviti tribute to album te u goste pozvali brojne glazbenike. Popis gostiju je impresivan i na ponovno snimljenim pjesmama Tužnih ušiju gostuju Mladen Badovinac (TBF), Goran Trajkoski (Mizar, Padot na Vizantija), Nikola Radman (PipsChips & Videoclips), Borisa Hrepić Hrepa (Sunnysiders), Dejan Cukić (Bajaga i Instruktori), Dejan Škaljac (Grad), Predrag Lovričević (Hrpoon Blues Band), Zdravko Bajan i Leo Anđelković. Rezultat ove reminiscencije i prepariranja glazbene prošlosti iznad je svih očekivanja i tjera na propitivanje tadašnjih kriterija diskografskih kuća. Tužne uši zvuče odlično, a s obzirom na vrijeme nastanka i poput svojevrsnih predvodnika ex YU alter rock scene čije pjesme i danas zvuče moderno, podatno i radiofonično uz prikladnu količinu alternativnih gitarskih dionica i primjerenih aranžmana. Važno izdanje za razumijevanje 80-ih koje su ostavile neke svoje glazbene heroje nezasluženo u sjeni ne uvijek boljih rock zvijezda tog vremena.