Plesač sporog stepa „Sunčana strana mjeseca 1“ (Aquarius Records): Sunčana strana sivih dana

Mnogima je poznato da Max Juričić posljednjih godina sklada autorske pjesme kao Plesač sporog stepa. I koliko god se te pjesme možda nisu primile u hrvatskom eteru niti je Plesač sporog stepa postao sinonim za dobru i opuštenu zabavu, toliko je evidentno da ih je Max radio iz vlastitog gušta i s ogromnom glazbenom kilometražom iza sebe. Stara škola vedrog popa, položena još u vremenu novog vala i diplomirana godinama kasnije, i danas ispunjava radošću i prija ušima. Taj jedinstveni vedri duh i karipski ritmovi u fuziji s brojnim glazbenim utjecajima, ali ne i pod utjecajem suvremene pop produkcije, predstavljaju Maxa kao sjajnog skladatelja koji pop pjesmu poznaje u dušu. Gotovo svih deset pjesama tjera na ljuljanje uz blaženi osmijeh, prizivajući sunce i bezbrižne misli. Osim toga, ne zove se bez razloga album „Sunčana strana mjeseca 1“. Zvuk marimbe i pažljivo probrana ekipa muzičara uz čiju pomoć je snimio album, recept su za savršeni soundtrack za ljetnu zabavu i bezbrižan provod. Dakako da je neizbježan utjecaj njegove višegodišnje preokupacije cover-grupom Ljetno kino, ali i glazbene poetike Vlade Divljana s kojim je godinama surađivao. Upravo taj jednostavan pristup stvaranju pjesama Juričić duguje vještini koju je Divljan na njega prenio. Pomalo buni činjenica da je ovo prvi samostalan album Mladena Juričića Maxa i njegov debi unatoč tome što je na sceni prisutan od kraja sedamdesetih. Očito je osjetio potrebu da napokon postane frontmen, a s obzirom na album, kao i na singlove kojima se prije njega predstavio, bilo je i krajnje vrijeme. Glavno da nije prekasno jer pjesme dižu na noge, tjeraju na ples i vedrinom rastjeruju crne misli i sive dane. Nije baš jasno zašto se na albumu nisu našli singlovi kojima se predstavio kao Plesač sporog stepa još od 2018. naovamo. Ovom prilikom molim organizatore Porina da ga ne svrstaju u nominacije za nadu i debitanta godine, jer svi mu možemo samo zahvaliti na proteklih 40 i više godina koliko nam je pružao nadu u bolje sutra i ispratio na put desetke glazbenih debitanata koji mu se danas mogu samo nakloniti i glasno mu zahvaliti. Kako god, „Sunčana strana mjeseca“ sigurno će se krajem godine naći među pet najboljih albuma objavljenih 2023., bez obzira na to što je godina tek počela. Hvala na sunčanom danu, Max!

Million „2020. – 2022.“ (Menart): Majstorska vještina skladanja pop glazbe

Razlazom Slavka Remenarića i Mladena Puljiza, tandema na čijim je leđima počivala grupa Boa, ta sjajna grupa „stavila je točku na i“ svoje karijere i otišla u povijest. Puljiz je potom nastavio pod imenom Boa II, ali ni s polovičnim uspjehom kao nekada s originalnom grupom, bez obzira na vrlo pristojne nove pjesme. Bou je jednostavno pregazilo vrijeme i doista je trebalo završiti tu priču. S druge strane, Remenarić je nastavio skladati i stvarati nove pjesme pod novim imenom benda/projekta Million. Oni koji nisu znali tko je Slavko Remenarić, nisu mogli gotovo ni po čemu prepoznati da je riječ o nekadašnjem dinamu grupe Boa, jer njegov novi glazbeni izraz bio je nešto posve drugačije i u vrlo pristojnom skladu s aktualnim glazbenim trendovima. Talent i vještina pisanja pitkih pop pjesama s umjetničkom dimenzijom, ostali su njegov prepoznatljivi znak. Kao da se na neki način oslobodio zadane forme i nužnosti karakterističnog zvuka grupe Boa i oslobodio sve svoje skladateljske ideje koje su isplivale na površinu. Iako je svaka od osam pjesama s njegova nastupnog albuma zapravo priča za sebe, one imaju neku svoju veličinu, snagu i nevjerojatnu pitkost kakva se rijetko može čuti u hrvatskom eteru. Pritom je produkcijski progresivan jer vrhunska produkcija Zvonimira Duspera Dusa, koji je postao punopravni član ovog projekta, savršeno odgovara Remenarićevoj glazbenoj poetici te najbolje moguće produkcijom naglašava najvažnije momente svake pjesme. Remenarić je za pjevača pozvao izvjesnog Ernesta Ivkovića, koji se pokazao kao jedan od boljih pjevača u Hrvatskoj i sjajno se uklopio u njegove glazbene aranžmane i zamisli. Nije se libio pozvati i goste poput Luke Kunčevića („Ljubav napada“), nekadašnjeg spiritus movens zagrebačke grupe Got koji trenutno živi u Kuala Lumpuru, kao ni glumca Leona Lučeva koji recitira stihove u pjesmi „Samo zvijezde“, ali koji je ujedno možda i najslabija točka ovog albuma. Svakako treba izdvojiti i pohvaliti hrabrost skladanja sjajne pjesme „Samac“, koja traje nevjerojatnih 13 minuta, ali savršeno drži vodu i govori koliko Remenarić ne želi robovati klasičnoj formi suvremene pop produkcije. Ukratko, odličan album vrhunskog skladatelja koji je pravo zadovoljstvo slušati jer osim neosporne kvalitete, svojim ritmovima poziva na ples, dok kompletan materijal zvuči žanrovski neopterećeno, ali ne i staromodno. Naprotiv!