Pips Chips & Videoclips „Vesna“ (LAA): Jedan od najboljih albuma u karijeri grupe PC&VC

Punih deset godina prošlo je od posljednjeg studijskog albuma grupe Pips Chips & Videoclips „Walt“ i 26 godina od „Fred Astairea“, koji mnogi s pravom smatraju njihovim najboljim albumom. Sve te godine i svi albumi između bili su, po svemu sudeći, potrebni da Dubravko Ivaniš sa svojim pratećim bendom snimi ovaj album koji možda čak i nadilazi sve dosadašnje. „Vesna“ otvara novo poglavlje u karijeri Pipsa jer su došli do momenta potpune glazbene zrelosti, a njihova frontmena predstavlja u jednom posve novom svjetlu. Kao onog koji osluškuje svjetsku urbanu scenu, no ne zaboravlja svoje korijene i zna što radi. Ivaniš se odavno dokazao kao vrsni tekstopisac čiji se stihovi tumače višeslojno i čitaju više puta, a na novom albumu glazbeno se pronašao u novoj dimenziji elektronike i programiranja tipičnoj za, recimo, LCD Soundsystem. Čuju se i grooveovi po uzoru na New Order ili čak nove radove velikana britanske scene Shauna Rydera (pjesme „Većinom“, „Klijenti“ i „Pariz“). Nije pritom Ivaniš zaboravio ni na čvrstu analognu okosnicu koja Pipsima daje potrebnu snagu i prepoznatljivost od početka karijere („Glas za bluz“, „Netko“, „Vesna“). Album „Vesna“ ima osam pjesama koje sve redom mogu postati novi veliki hitovi. Koliko god su aranžmani jednostavni toliko su zapravo kompleksni i dobri, nije ih bilo lako složiti kako bi bili tako pitki i podatni. Nove pjesme tjeraju na ples i na vikanje, što nije baš čest slučaj s Ivaniševim pjesmama posljednjih godina. Kao da proživljava neku novu mladost; skočio je s mjesta, poviknuo i preuzeo kontrolu nad svime što ga dugo tišti i muči te s lakoćom to prelio u pjesme udahnuvši im posve novu energiju. Valja svakako pohvaliti i sjajnu produkciju koju potpisuje Ivan Božanić, uz miks i mastering Pavla Miholjevića i Jure Ferine, zbog kojih je album dobio na snazi i jasnoći. Neočekivano dobar i možda jedan od najboljih albuma u dugogodišnjoj karijeri grupe Pips Chips & Videoclips. I naravno, bez ikakve sumnje, ozbiljan kandidat za najbolji album 2023. godine.

Baba Yaga „Musaka“ (Dancing Bear Records): Baba Yaga protiv TBF-a

Kada se ujedine vrhunski skladatelj i tekstopisac, sjajna i popularna pjevačica i dokazani producent, to ne znači da će automatski nastati vrhunski, sjajan i popularan album. Svejedno, Saša Antić iz TBF-a, Jadranka Ivaniš Yaya iz Jinxa i producent i DJ Marco Grabber stvorili su izvanserijsko višeslojno glazbeno djelo koje zaslužuje daleko više komplimenata nego pokuda. Žanrovski je riječ o pop albumu s elementima rapa, hip hopa, funka i rocka. Yaya nakon dugo vremena zvuči moćno i pokazuje da je zaslužila češće biti u eteru i pjevati nam dobre pjesme. A pjesme na „Musaki“ priče su iz svakodnevnog života, koji je bio i ostao preokupacija Saše Antića. I kao stvorene su za novi album TBF-a pa pomalo čudi zašto to nije novi album TBF-a već projekta Baba Yaga. Svi elementi TBF-a su tu, samo što nema Mladena i Luke. Naziv albuma odlično ga opisuje, kako sadržajno i žanrovski tako i kvalitetom. Sve su oni pomiješali i pozvali Yayu da otpjeva uglavnom refrene dok Saša priča simpatične priče. Puno je tu prepoznatljivog sarkazma i cinizma TBF-a, ali sve je glazbeno nekako finije zahvaljujući producentu Grabberu, koji se očigledno dobro zabavljao snimajući album sa Sašom i Yayom. Svejedno, možemo pretpostaviti da će prvi album Babe Yage proći lošije nego što bi prošao novi album TBF-a s tim istim pjesmama. Sve u svemu, neobična, ali odlična suradnja i kvalitetne pjesme koje ni u jednom momentu ne podilaze prosječnim slušateljima, već nude suvremeni pop zrelih skladatelja koji vole stvarati glazbu iz zabave i vlastitog zadovoljstva. Pitanje je samo koliko će se takav pristup dopasti publici.