Pink Cosmos „Hand of Damaru“ (Vlastito online izdanje): Udaljeni ambijentalni glazbeni svemir

Vesna Kazensky je skladateljica, pijanistica i multiinstrumentalistica koja uz klavir svira i violu, sitar, gitaru i udaraljke. Bavi se i glazbenom pedagogijom koju je diplomirala na zagrebačkoj Muzičkoj akademiji, a studij kompozicije završila je na Sveučilištu za glazbu i izvedbene umjetnosti u Grazu. Često u svojim djelima poseže za etno-motivima, kako u ritmu tako i u harmoniji, a skladala je i komornu glazbu i solo klavirske skladbe.

Ukratko, talentirana je i visokoobrazovana glazbenica. Na svom prvom albumu „Hand of Damaru“ pod pseudonimom Pink Cosmos poigrava se elektronikom i predstavlja glazbu kakvu je izvodila posljednjih godina na brojnim festivalima širom Europe (Samsara festival, Dakini festival, Shankra festival, Mystic Mountain festival itd). Riječ je o etno ambijentalnoj glazbi nastaloj na elektroničkoj podlozi koja kombinira psy i progresivne elemente s poetikom klasične glazbe, ali bez naročite kreativnosti i maštovitosti. Nema sumnje da je Vesna Kazensky projektu pristupila studiozno i s puno strasti, ali se slušajući ovaj pomalo mračan album to baš i ne osjeti. Osim toga, nedostaje kvalitetne produkcije. Zanimljivo, ali ne i pretjerano kreativno.

Iako ne poziva na opetovano preslušavanje, „Hand of Damaru“ naći će svoju publiku. U svakom slučaju, glazbenu karijeru Vesne Kazensky treba nastaviti pratiti s pažnjom jer mora joj se priznati avanturistički skladateljski duh koji tko zna kamo je može odvesti i još nas može iznenaditi.

Coco Mosquito „L’after life“ (PDV Records): Simpatično djelo talentiranog skladatelja

Gordan Muratović, glazbenik, skladatelj i producent umjetničkog imena Coco Mosquito, poznat je prije svega po radu s grupom Jinx s kojom je iznjedrio poveći broj hitova koji se gotovo svakodnevno vrte u eteru hrvatskih radiostanica već dobrih 25 godina. Međutim, glazbeni apetiti i brojni talenti odveli su ga i u brojne druge projekte, da bi se naposljetku bacio i na snimanje samostalnog instrumentalnog albuma. Istini za volju, i koronavirus je tom naumu pomogao, s obzirom na to da je prestala sva koncertna aktivnost. Muratović je i skladao za kazalište pa je tako iza njega i glazba za mjuzikl „Lizistrata“ po Aristofanovu predlošku i libretu Andreja Rozmana Roze, postavljen u Sloveniji. Osim toga, nema tko nije impresioniran njegovim skladateljskim umijećem u pjesmi “Sve dođe na svoje”, skladanoj u stilu šlagera šezdesetih za potrebe igrane TV serije „Dnevnik velikog Perice“ nedavno prikazane na HTV-u.

Na samostalnom instrumentalnom albumu prvenstveno se poigrao aranžmanima za brass sekciju, odnosno za tenor saksofon, alt i bariton saksofon, kao i za sve ostale prateće instrumente, s tim da je na sebe preuzeo programiranje ritmova, bas gitaru i ukulele. Rezultat je pomalo zbunjujući jer nalikuje soundtracku za neku dobru i napetu krimić-komediju čija radnja se odvija šezdesetih godina prošloga stoljeća u Francuskoj. Skladbe su vesele i razigrane, a aranžmani neuobičajeni ali pitki. Svih osam instrumentala, koliko ih je na albumu, funkcioniralo bi i uz vokal Jadranke Ivaniš Yaye da im je dodao karakteristične gitare i onaj prepoznatljivi zvuk Jinxa.

„L’after life“ je album pozadinske glazbe koji još jednom potvrđuje veliki talent skladatelja Muratovića. Zapravo, simpatičan album s jednim fino nijansiranim retro štihom – ali ne i puno više od toga.