GLAZBENE RECENZIJE: Peznt, The Siids, Psihomodo pop

Autor:

PEZNT „Paid In Full“ (Blacksoul Music): Vrhunski plesni/klupski izvozni proizvod

PEZNT je glazbeni projekt koji čine Tom Pasanec – Blacksoul i Dejan Marković – Mark de Line, koji stvaraju house glazbu već deset godina i jedan su od najuspješnijih hrvatskih elektroničkih glazbenih projekata u svijetu. Njihov profinjeni deep house zvuk prihvaćen je širom svijeta, dok su njih dvojica tijekom godina naučila tajne uspjeha kroz veliki, dugotrajan i temeljiti rad na pjesmama i plasmanu istih. Iako im je išlo i više nego dobro s house hitovima, Pasanec i Marković hrabro su odlučili napraviti izuzetno važan korak u karijeri i snimili su album koji jednim dijelom odskače od svega što su do sada radili. Tako su uz već prepoznatljivi house zvuk ponudili funk groove, rap, pop i vokal house, predstavljajući se kao vrhunski skladatelji i producenti. Osim njihovih najvećih deep house hitova („Burek“, „Toxic Love“ i „Pelin“), album „Paid In Full“ nudi još devet vrhunskih plesnih hitova. U radu na albumu pomogli su im Davor Daga Devčić i Zvonimir Dusper Dus, dok se kao gosti pojavljuju: Masta Ace, slavni njujorški reper, reper Born I iz Washingtona, te američki pjevač Divine Essence i producent James Curd. Uz njih su tu još i londonski pjevač i tekstopisac Shyam P, danski kantautor Gregers i danska pop house zvijezda Andy Rod.. Njihovo gostovanje samo je jedan od dokaza da je u pitanju vrlo cijenjeni i kreativni tandem koji bira suradnike, a koji su se bez problema odazvali njihovu pozivu. Ako je ikada neki hrvatski album zvučao svjetski onda je to upravo ovaj album koji ima sve predispozicije i osvojiti svijet. Fenomenalno poigravanje produkcijom i spajanje funka sa houseom i klupskim plesnim ritmovima na najbolji mogući način. Devet novih pjesama i devet novih potencijalnih hitova koji će se bez ikakve sumnje zavrtjeti na svim stranama svijeta. Pasanec i Marković dokazali su ovim izdanjem da su majstori ritma i vrhunske klupske produkcije. PEZNT zvuči kao trenutno najbolji svjetski uvozni, a ne izvozni proizvod.

The Siids „Brutalist“ (Dallas Records): (Ne)očekivano izvrstan riječki debi album

Nakon nešto više od godinu dana riječka synth pop odnosno indie pop rock grupa The Siids došla je na glas kao jedna od najperspektivnijih novih grupa u Hrvatskoj. Darko Terlević i Stanislav Grdaković, koji čine okosnicu grupe, zapravo su prekaljeni muzičari koji su s odličnom pop rock grupom Morso objavili dva albuma („Izlog“ 2008. i „Škare Krede Najlon“ 2013.). Iako je Morso bio izvanserijski dobar pop bend koji je svojim pjesmama pratio suvremeni europski pop zvuk, iz nepoznatog razloga nikada nije prošao na domaćoj pop sceni. No s obzirom na to što na domaćoj pop sceni prolazi, nije ni čudo. Ukratko, Terlević i Grdaković odlučili su nastaviti, ali su nove kvalitetne pjesme napisali na engleskom jeziku, ne obazirući se na stanje na domaćoj pop rock sceni. Rezultat je odličan album s doista kvalitetnim indie pop i synth pop pjesmama koje po kvaliteti stoje uz bok opusu hvaljene engleske grupe Foals. „Brutalist“ je suvremeni pop album koji savršeno sjeda na aktualnu europsku indie rock scenu i zaslužuje samo komplimente. Njihove vrhunski producirane pjesme imaju glavu i rep, njihovi su glasovi pitki, njihove su melodije radiofonične, a zvuk očekivano nešto mračniji, ali poletan i podatan. Jedan od boljih ovogodišnjih albuma kojim je grupa The Siids ušla u prvu ligu.

Psihomodo pop „Digitalno nebo“ (Dallas Records): Zreli rokeri puni pozitivne energije

Psihomodo pop je dogurao do 11. studijskog albuma. Nažalost, bez prerano preminulog Tigrana Kalebote za bubnjevima, kojemu su i posvetili album. Pet godina prošlo je od albuma „Ćiribu Ćiriba“ koji ih je neočekivano vratio u sam vrh hrvatske rock scene i mnoge podsjetio na to koliko su zapravo dobar bend. Novi album „Digitalno nebo“ najavljen je već singlovima „Ako želiš biti moja“, „Sve će biti u redu“ i „Deja vu“ pa iznenađenja zapravo i nema, osim činjenice da album sadrži čak 16 pjesama. Među tih 16 je i obrada pjesme „Narodna“ grupe Paraf, kojom se očito Psihomodo odlučio pokloniti toj grupi kao jednoj od začetnika punka u Hrvata, ali i podsjetiti na odličnu pjesmu sjajnog teksta. Ostalih 15 pjesama nastavlja se na njihov opus koji stvaraju još od daleke 1983. godine. To znači klasične rock pjesme uz neizostavan utjecaj punka i ranog garažnog rocka, aranžirane kako bi se lakše „primile“ u hrvatskom eteru. Odnosno radiofonične, slatkaste i pitke. Nema tu prljavih gitara i distorzije, kao ni ružnih ili žestokih riječi i refrena. Svejedno, Davor Gobac i Psihomodo pop nisu se u posljednjih 35 godina odmaknuli od svog karakterističnog rock izraza, zbog kojeg ih mnogi i vole. Bilo je tu uspona i padova, ali su barem ostali dosljedni i ono što je najvažnije – dobri. Jako dobri. „Digitalno nebo“ je njihov izuzetno zreli album na kojem nema baš 16 fenomenalnih pjesama, ali ih predstavlja kao sjajan hrvatski rock bend koji mami osmijeh na lice i vraća vjeru u rock’n’roll.

Komentari

Morate biti ulogirani da biste dodali komentar.