Parnepar „Dobar dan, izvolite“ (Doomtown Records): Impresivan povratak u prošlost

Dok dio nove generacije pokušava pronaći neki svoj novi zvuk prateći svjetske glazbene trendove u kojima dominira trap, drugi mladići kopaju po prošlosti jugoslavenske rock scene ne bi li zvučali poput heroja novog vala. Iako je priča s novim valom stara već gotovo 40 godina, i dalje ga mnogi smatraju najvažnijim i najboljim razdobljem jugoslavenske, pa tako i hrvatske, pop i rock scene. Ali koliko to vraćanje u to vrijeme – zvukom, melodijama i tekstovima – ima smisla? Zagrebačka grupa Parnepar svojim autorskim pjesmama s drugog albuma „Dobar dan, izvolite“ pokazuje da ima, jer zvuče kao nikada objavljeni album benda sastavljenog od članova Šarla akrobate, Električnog orgazma i manje uspješnog ali odličnog alter benda Dobri Isak. Oni kao da su prodrli u srž tadašnjeg glazbenog trenda i do kraja „skinuli“ jedinstvenu poetiku alternativne strane novog vala. Iako, nažalost, nisu uspjeli iznjedriti potencijalni hit poput „Ona se budi“, „Niko kao ja“, „Nebo“ ili „Krokodili dolaze“, odradili su vraški zahtjevan posao kopiranja jednog glazbenog vremena, i to sa svim njegovim prednostima i manama. Pa tako album i produkcijski zvuči kao da je snimljen 1982. godine, što mu je ipak minus. Svejedno, nevjerojatno precizno i uzbudljivo. Možda im 1982. godine Siniša Škarica ne bi objavio debi album prigovarajući zbog relativno lošeg vokala, a možda bi ih pozvao da gostuju na nekoj kompilaciji koju bi nazvao „Paket aranžman – alternativna djeca“. U svakom slučaju, album „Dobar dan, izvolite“ valja pronaći na bilo kojoj platformi poput Bandcampa, SoundClouda ili YouTubea i preslušati to nesvakidašnje vraćanje u vrijeme alternativnog smjera novog vala ranih 80-ih. Impresivno!

Z++ „Zauvijek“ (Retfatlanta Records): Potvrđena neslučajna kvaliteta

Dok dio nove generacije pokušava pronaći neki svoj novi zvuk prateći svjetske glazbene trendove u kojima dominira trap, drugi mladići kopaju po prošlosti jugoslavenske rock scene ne bi li zvučali poput heroja novog vala. Među brojnim mladim glazbenicima koji su odlučili na svom putu slijediti aktualne glazbene trendove je i 25-godišnji Zvonimir Husnjak koji stvara glazbu pod imenom Z++. Prvim albumom „18++“ objavljenim 2019. godine, a prije toga i singlovima koje je s vremena na vrijeme izbacivao putem raznih platformi, nametnuo se na regionalnoj sceni svim ljubiteljima trapa i novog hip hopa. Štoviše, neki singlovi na YouTubeu pogledani su i više milijuna puta i postali doista veliki hitovi.

I dok su ga prvi singlovi lansirali u vrh nove trap scene, a album „18++“ to i zacementirao, album „Zauvijek“ je pokazatelj da Husnjak nije ovdje slučajno i jako dobro zna što radi i kako biti sve bolji. Iako su njegovi prvi radovi u trendu s pomalo jeftinim trap zahvatima na prvu, pjesme s novog albuma ukazuju na dublja promišljanja glazbe i teksta. Na momente odlične melodijske linije i klupski plesni zvuk u kombinaciji s trapom guraju ga naprijed u odnosu na prethodni album, ali i postavljaju među izvođače koji čak i nisu toliko vezani uz taj žanr, već ga žele nadograditi i izdignuti se produkcijskim i skladateljskim zahvatima na nove razine. Djelomično mu to i uspijeva jer je pogodio tu mješavinu melodija hrvatske zabavne glazbe i američkih r’n’b i hip hop idola uz koje je odrastao, u kombinaciji s trapom i klupskim ritmovima i tekstovima koji savršeno govore o njegovoj generaciji. U čemu, međutim, nema neke velike privlačnosti i uzbuđenja za ostatak publike koja ne živi i ne proživljava isto što i oni. Jasno je zašto trap, pa tako i Z++, nije prisutan u eteru hrvatskih radiostanica kojima dominiraju glazbeni urednici čije je glazbeno obrazovanje stalo krajem devedesetih i koji zatvaraju oči i uši pred aktualnim glazbenim trendovima. Uglavnom, Z++ je glazbenik čije vrijeme, bez sumnje, dolazi i koji je pogodio idealan omjer ukusa današnje publike i vlastitog glazbenog izraza, bez obzira na to što će malo koga od starijih slušatelja njegov album imalo uzbuditi ili privući.