One Dread „Rewind, Play, Repeat“ (PDV Records): Jedan od najboljih debitantskih albuma

Tko god prati hrvatsku reggae i dub scenu, jako dobro zna za One Dread, jer su na sceni prisutni više od petnaest godina. Počelo je od želje da uživaju i dobro se provode svirajući reggae standarde, a s vremenom su počeli izvoditi vlastiti reggae. Sve sigurnije u sebe i to što rade, prateće vokalistice Tea Anzulović, Nika Starčević i Tena Starčević istakle su se kao trojka TNT Vocal Force, što su s vremenom i bezrezervno potvrdile. Sviračku snagu i groove daje muška ekipa pod nazivom Bad Boys koju čine Goran Egić, Borna Ivezić, Ivan Perković i Matej Smiljanić. Ukratko, idealan spoj sjajno složenih ženskih vokala sa sviračkom energijom benda uspjeli su vrlo solidno prenijeti na debi album „Rewind, Play, Repeat“, koji je i najbolja moguća pozivnica na njihove nastupe uživo gdje su svoji na svome. Na albumu se nije izgubilo zapravo ništa od pozitivnog dojma koji ostavljaju live, zahvaljujući odličnoj produkciji oko koje su se potrudili provjereni vukovi reggae zvuka i groovea Dr. Obi i Filip Motovunski.

Ono što One Dread strogo razlikuje od svih sličnih bendova bez sumnje je fantastična uigrana vokalna trojka koja na momente podsjeća na najbolja izdanja swinga u kojima su vokalistice bile glavne zvijezde, samo što Tea, Nika i Tena pjevaju reggae. Iako bi vrlo vjerojatno jednako uspješno zapjevale i neki swing hit. Tekstovi su, dakako, očekivano angažirani, a snagu i energiju daje im sjajno uigrana moćna svirka pratećeg benda. Valja svakako izdvojiti i gostovanje Kali-Fat Duba odnosno repera Chakke Svrake u pjesmi „Revolution“ gdje su One Dread pokazali da mogu biti još energičniji i žešći, što im sjajno leži i mogli bi se u budućnosti pozabaviti spajanjem žešćih rock rifova s dubom i reggae zvukom, pa čak i pjevati na hrvatskom jeziku. Sve pjesme na albumu „Rewind, Play, Repeat“ ipak su na engleskom. Nastupni album grupe One Dread jedan je od najboljih ovogodišnjih debitantskih albuma.

Reper iz Sobe „Unutra“ (Menart): Pitak, dopadljiv i kvalitetan album

Nakon što je početkom 2020. godine izbacio debi album „Vanka“, Ivan Grgić odnosno Reper iz sobe nastavio je u istom ritmu. Nije bilo razloga mijenjati vrhunsku ekipu s kojom je ustoličio downtempo funky groove na hrvatskoj pop sceni. Novi album jednako je pitak, dopadljiv i kvalitetan kao i prvijenac. Dobrih stihova i prikladnih rima ne nedostaje jer ipak je Grgić najjači kao tekstopisac. Nije klasičan reper, ali ni pjevač, već svojim melodioznim izgovaranjem stihova izuzetno simpatično prilazi pop glazbi i tako čini odličan i potreban iskorak zbog kojeg je primijećen na sceni i koji mu stvarno dobro stoji. Teško da bi njegove glazbene ideje zaživjele da se nije okružio vrhunskim glazbenicima, poput jazz gitarista Davora Doležala s kojim dijeli autorstvo gotovo svih pjesama. Zato je više nego osjetan utjecaj jazzy funky groovea, koji stvara odličnu atmosferu dok prati njegove stihove, odnosno, fino i nijansirano složene refrene kao u pjesmi „Ne mogu te izbacit’ iz glave“. Prava je šteta što se ove pjesme ne čuju češće na hrvatskim radiostanicama jer uz to što stihovima pokrivaju dnevne emotivne bure, ritmovima potiču na lupkanje i ljuljuškanje. Valja izdvojiti i vrlo šarmantnu suradnju s Annom Moore u pjesmi „Tajland“ te prikladan žanrovski izlazak iz zone komfora u suradnji sa Sašom Antićem, kojem je prepustio da s pravom dominira svojim repom i stihovima. Jako fin album.