01. OLIVER & GIBONNI ‘’FAMILIJA’’ (AQUARIUS RECORDS): Kraljevi balada

Nakon što se povukao sa scene ne želeći previše pričati o svom pokušaju osvajanja Europe albumom na engleskom jeziku ‘’20th Century Man’’ (iako se imao čime i pohvaliti), Gibonni je netragom nestao. Nitko nije znao sprema li kakav novi album niti se pisalo o tome je li promijenio frizuru, našao drugu i s kim se najviše druži. I onda se odjednom pojavila nova usluga T-coma Magenta i s njom novi studijski album Zlatana Stipišića Gibonnija ‘’Familija’’. Da bi iznenađenje bilo veće, na albumu punopravno sudjeluje i Oliver Dragojević. Dva kralja balada tu su u svom najboljem izdanju zahvaljujući Gibonnijevoj ideji da svoje pjesme podijeli sa sugrađaninom, prijateljem i pjevačem kojeg izuzetno poštuje. To je, bez ikakve sumnje, najprofitabilniji diskografski potez godine. ‘’Familija’’ je album s 10 prekrasnih pjesama u kojima Gibonni ponovo podsjeća koliko je dobar autor ma koliko predvidljiv bio. Njegova nevina poetika i dalje je superiorna i ponovo u skladu s urbanim dalmatinskim glazbenim izrazom u kojem savršeno miješa klasični rock uz finu dozu jazza začinjenu dalmatinskim melosom. Istovremeno, Oliver još jednom potvrđuje svoje interpretacijske vještine nudeći Gibonnijevim pjesmama novo ruho u kojem se i sam osjeća kao kod kuće. Odlična kombinacija kojoj se nema što zamjeriti i najbolji mogući Gibonnijev povratak.

02. CLONE AGE ‘’FUSE’’ (DALLAS RECORDS): I Foo Fighters pozavidjeli bi im na albumu

Nisu dečki iz Čakovca Clone Age od jučer, ali tek će im ovaj album omogućiti da postanu vidljivi. Iskreno, svatko gladan i žedan dobrog rocka shvatit će da su u pitanju talentirani mladići koji svojim pjesmama mogu osvojiti publiku u bilo kojem kutku svijeta. Nema sumnje da su savršeno iščitali rukopis Davea Grohla i Foo Fightersa pa je tako njihov album ‘’Fuse’’ daleko bolji od posljednjeg izdanja Foo Fightersa ‘’Saint Cecilia’’. Riječ je doista o izuzetno dobrom bendu koji se predstavio fantastičnim albumom. Clone Age je na sceni već puno godina, ali stalno je bio negdje sa strane, u sjeni. Objavili su čak i album „Break Your Wall“ 2007., ali bez nekog većeg uspjeha, a i to što se moglo čuti na tom albumu nije ni približno slično pjesmama s albuma ‘’Fuse’’. Više je razloga što je ovaj album toliko dobar. Osim što neodoljivo podsjeća na glazbeni izraz Foo Fightersa, ali nikako nije njihova kopija, pjevač i ujedno basist grupe Robert Kriković (uz gitarista Nenada Rešetara, autora većine pjesama) ima fantastičan glas koji zna koristiti, dok njegov engleski zvuči kao da mu je materinji. Drugi je razlog produkcija ovog albuma koju potpisuje Mark Mrakovčić. Riječ je o sve traženijem producentu koji iz albuma u album samo raste u očima iskrenih obožavatelja rock scene. Radeći s članovima benda Clone Age na ovom albumu, uspio je ostvariti rijetko dobru produkciju u Hrvatskoj. Ukratko, gotovo je nemoguće pronaći bilo kakvu zamjerku ovom albumu. Radiofonične melodije nabijene energijom, ograničeni mediokriteti s hrvatskih radiostanica vrlo vjerojatno će ignorirati.

03. BADEN BADEN ‘’LA DROGUE’’ (VLASTITO IZDANJE NA BANDCAMPU): Debi za svaku pohvalu

Zagrebački rock sastav Baden Baden privukao je pažnju na YouTube sceni svojim prvim singlom/spotom ‘’Honigmund’’ početkom 2013., predstavljajući se kao kreativna ekipa glazbenika koja razmišlja drugačije od hrvatskog prosjeka. Kako o muzici koju slušaju/stvaraju, tako i o večernjem provodu. Bilo je jasno da se pojavila neka nova generacija koja bi možda mogla ponuditi nešto novo, drugačije, izvan klišea. Par godina kasnije uspijevaju završiti svoj prvi album ‘’Le Drogue’’ koji se ovih dana pojavio na Bandcampu, s obzirom na to da sluha za takve izvođače nema kod hrvatskih diskografa.
‘’La Drogue’’ sadrži deset pjesama iz kojih izvire dekadencija današnjeg vremena. Dramatičan je to post punk zvuk uz prasak gitarističkih rifova i fino poigravanje ritmovima koji balansiraju od plesnih do punkoidinih. Pjevač na momente zvuči poput Marilyna Mansona zaglavljenog u psihodeliji 60-ih i 70-ih nudeći zvučnu sliku punu buke i lucidnih momenata. Album se naslanja na Velvet Underground, s iskustvom života i provoda u 21. stoljeću. Nevjerojatno melodiozno, ma koliko bilo mračno i bučno. Valja ovome dodati da su svojim glasovima nekim pjesmama pripomogle mlade kantautorice Luce, Irena Žilić, Lucija Ivšić i Ivana Picek. Uz grupu Moskau, oni su možda najugodnije osvježenje na domaćoj sceni.