Razni izvođači „Nespojevi“ (Ovozemaljske stvari): Prozor u svijet nepoznatog hrvatskog undergrounda

Glazbenik i grafički dizajner Ivan Antunović, koji je mnogim zaljubljenicima u elektroničku scenu poznat kao Iv/An, na svojoj takozvanoj sporadičnoj lokalnoj digitalnoj diskografskoj etiketi Ovozemaljske stvari objavio je izuzetno zanimljivo ostvarenje. U želji da javnosti predstavi neke pjesme i autore koji svojim glazbenim izrazom odskaču od mainstreama, odnosno, skloni su glazbenim eksperimentima, složio je izuzetno zanimljivu kompilaciju pod nazivom „Nespojevi“ na kojoj je okupio 11 doista zanimljivih izvođača koji se žanrovski razlikuju gotovo od pjesme do pjesme. To su: Onaj dječak, Koridor, Wojtyla, Šahtofonija, ###, Izleti, Ivan Grobenski, The Karmakumulator, Seine, Konvoj bonton bajkera i Stidnice. Čak i za dobre poznavatelje hrvatskog undergrounda i nezavisne scene, ovdje ima iznenađenja. Tako neki od njih zvuče kao da su snimke napravili negdje sredinom 80-ih, dok drugi pak doista zvuče kao eksperimentalni glazbeni projekt nastao 20-ih godina 21. stoljeća. Sve pjesme nastale su proteklih godina i uglavnom su s digitalnih izdanja, a zanimljivo je da ova kompilacija ima humanitarni karakter; sva pristigla novčana sredstva idu Zakladi Solidarna, uz suglasnost svih uključenih. Kao što je, nažalost, čest slučaj kod takvih kompilacija, među 11 pjesama nekoliko je onih kojima tu baš i nije mjesto, dok s druge strane ima autora koji će sigurno zbog svoje hrabrosti, ludosti i sklonosti glazbenim eksperimentima, zainteresirati neku novu publiku. Kvaliteta pjesama, kada je riječ o zvuku i produkciji, poprilično varira. Jasno je već od samog početka da to nije glazba za svakoga niti je ova kompilacija zamišljena tako da se svidi svakome. To je prije svega izuzetno dobar i hrabar potez Ivana Antunovića kako bi nam predstavio aktualna zbivanja u hrvatskom undergroundu. Pritom treba napomenuti da bi bila prava šteta da ostane sve na ovom izdanju jer sigurno ima još sličnih autora koji ne mogu doći do izražaja jer glazbu zamišljaju i stvaraju drugačije. I ne dajte da vas zavara elektronička glazba koju Iv/An inače stvara, jer izvođači na ovoj kompilaciji nisu dio elektroničke scene. Moglo je to i bolje, ali i ovako je neočekivano otvoren prozor u jedan posve novi svijet hrvatske glazbe.

EgoLess „The Last Solitude“ (Vlastito online izdanje): Novi glazbeni početak ili početak kraja?

Kada je 2021. godine objavio album „The Only Way Out is Through“, uz napomenu da on predstavlja njegovu osobnu emotivnu borbu zbog pandemije koronavirusa i potresa koji je pogodio Zagreb, kroz povremene napadaje anksioznosti i panike, bilo je jasno da Ognjen Zečević više nije onaj isti EgoLess koji je postao respektabilno ime na globalnoj dub sceni. Nešto je u njemu puklo. Uslijedio je 2022. EP „Mind the Zaps“ na kojem se odrekao elektronike i vratio analogiji i klasičnim instrumentima, ali uz vrlo površan rezultat. Da je sve skupa otišlo u nekom neočekivanom smjeru, potvrdio je na samom startu 2023. kada je objavio EP „All the Shit Left Behind“, koji je nazvao svojim zadnjim dub odnosno dubstep izdanjem, unatoč fenomenalnim uspjehu EP-ja „Empire of Dirt“ zahvaljujući kojemu je gostovao gotovo na svim kontinentima i uspinjao se prema statusu najcjenjenijih novih dub i dubstep glazbenika. Ukratko, Zečević je odlučio stati na loptu i okrenuti jednu posve novu stranicu u svojoj glazbenoj karijeri. Svega mjesec dana kasnije objavio je EP „The Last Solitude“, najavljujući novi žanrovski put i novu karijeru jednog drugačijeg EgoLessa. „The Last Solitude“ prilično je komorno ostvarenje s četiri nove skladbe, mračnijeg elektroničkog zvuka koji ne pripada nijednom žanru posebno, već više predstavlja njegovo trenutno raspoloženje koje zvuči kao moment između pucanja vlastite osobnosti i početka jednog novog života. Prevladava ambijentalna elektronika koja ni u jednom jedinom segmentu ne otkriva da je u pitanju autor poznat po dubu i dubstepu, već promišlja elektroničku glazbu i kroz dramaturgiju, dinamiku i produkciju gradi zvučnu priču. No pitanje je koliko su te njegove nove priče dobre, maštovite i kreativne. Stoga treba ovaj EP uzeti kao prelazan period jer autor kalibra EgoLessa sigurno neće stati tu gdje je sad, već će nam na sljedećem izdanju ponuditi glazbu kroz koju će otkrivati nešto novo, uzbudljivo i drugačije. Do tada nam ostaje priča o posljednjoj samoći (The Last Solitude).