Nemeček „Prokletije II“ (Lack of Records): Fantastičan nastavak trilogije balkanske psihodelije

U opisu novog albuma grupe Nemeček piše: „Prokletije II pozivaju na uvid u hladni distopijski svijet kraut rocka i balkanske psihodelične baštine. Rođeni i odrasli na ravničarskoj Panoniji, potpomognuti čarima novog doba i slavonske tambure, podižu balkanski zid zvuka koji evocira davna vremena, ali i ona koja tek dolaze.“ I to je ujedno najbolji putokaz za slušanje i uživanje u ovom začudnom albumu koji svojom snagom i kreativnim glazbenim izrazom nadvisuje izdanja nastala u Hrvatskoj, mada ništa slično i ne postoji osim možda jednako snažnog albuma „Ode dite“ Adama Semijalca. Ponajprije zato što je Semijalac također koristio hrvatsku glazbenu baštinu kao polazište za vlastitu interpretaciju glazbenih ideja. Ovo je drugi album iz zamišljene trilogije i sjajan nastavak na album „Prokletije“. Nastavak je narastao taman toliko koliko je bilo potrebno da podigne letvicu i snime još bolji album od prethodnog, ali iste veličine, snage i očaravajuće ukroćene buke. Vedran Živković kao spiritus movens ovog projekta napravio je odličan potez kada je uključio Lea Beslaća da zasvira sintesajzer, svojim idejama oplemeni glazbu i doda joj onaj moment koji je potreban da bi pojačao buku koja izranja nakon ambijentalnih dionica. Borna Maksan album je sjajno producirao, a bubnjeve je odsvirao snažno i moćno kako i priliči distorziranoj Živkovićevoj tamburi, koju svira kao da su mu dani odbrojeni. Da nije u pitanju samo puko prepuštanje glazbenim idejama, pokazuje i naslovnica albuma naglašene balkanske psihodelične baštine jer prikazuje dvije žene u crnini koje kleče ispred slike hrvatskog slikara Ljube Babića koja se zove „Crne zastave“. Tmurna i energična glazba umrljana krvlju i blatom balkanske povijesti i nevjerojatno snažnim soundtrackom kakav dosad nitko nije uspio napraviti. Fantastičan nastavak koji će bez sumnje svoje vrhunce imati na nastupima i odlična najava trećeg djela najavljene trilogije.

Mile Kekin „Soundtrack za život (Live At Vintage)“ (Menart): Glazbeni spomenik

Albumi snimljeni uživo nekako su se proteklih godina prilično prorijedili i postali gotovo relikt nekih prošlih vremena kada se svaki pravi rock bend htio dokazati takvim diskografskim ostvarenjem. Kako je Kekin ostavio Hladno pivo i pronašao u novom bendu novi dinamo za svoju glazbeno tekstualnu ekspresiju, nekako se moglo očekivati da bi upravo on mogao snimiti takav album, što se i dogodilo. Odlično uvježban bend isporučio je na koncertima širom Hrvatske i regije onu potrebnu energiju pred publiku, koja je znala gotovo svaku riječ svake pjesme. Ta simbioza odlučnog i samouvjerenog frontmena, uvježbane grupe sjajnih muzičara i obožavatelja lika i djela Mile Kekina dovela je do odličnog live albuma. Kekin je s bendom na koncertu u Vintage Industrial Baru prošle godine, na kraju velike hrvatske i regionalne turneje kojom je promovirao album „Nježno đonom“, odsvirao nekih tridesetak pjesama, što bi vrlo vjerojatno bilo previše za live album pa je odlučio odabrati ih 17 kojima su, po svemu sudeći, i on i bend bili zadovoljni, što je i više nego dovoljno. Važno je naglasiti kako se osjeti da prateća grupa više nije ona ista ekipa koja je svirala u grupi Hladno pivo i svojim instrumentima pratila Kekinove vokalne nastupe, jer ova nova glazbena pratnja daje istim pjesmama neku novu energiju. Bolju ili ne, ostaje svakome da odluči za sebe, ali je činjenica da to stvarno zvuči dobro. Kako je u pitanju live album Mile Kekina, a ne Hladnog piva niti je to njegov samostalni nastup s gitarom, tako je i izbor pjesama za ovo live izdanje svojevrsni presjek njegova skladateljskog rada i „best of“ pjesama koje je napisao i izvodio tijekom posljednjih 30 godina. Što samostalno, što s Hladnim pivom, a što početka nove samostalne karijere i izlaska albuma „Nježno đonom“. Kekin je tako odlično iskoristio trenutak aktualne popularnosti uslijed uspjeha tog posljednjeg albuma. Produkcijski se vidi da je naglasak stavljen na njegov vokal, koji se nikako nije smio utopiti u zvučnoj slici jer ipak je Kekin prije svega pjesnik, potom pjevač, a na koncu i frontmen. Ovaj album zapravo je poklon njegovim obožavateljima i svojevrsni spomenik koji si je sam dao izgraditi uz njihovu pomoć, a na temelju dosadašnje karijere i zasluga za narod. Netko tko prvi put posluša ovaj album, ne znajući tko je Mile Kekin, koliko je grupa Hladno pivo važna za povijest hrvatske punk rock scene niti je slušao njegov samostalni album, sigurno će se ozbiljno zainteresirati. Kako zbog odličnih Kekinovih stihova tako i zbog energije koju on i bend šire oko sebe. Ipak, nekako je šteta da pjesme s albuma „Nježno đonom“, koje odišu nepatvorenom sirovom energijom i njegovim oštrim stihovima, nisu dobile svoju live verziju.