nemanja „Voodoo Beat“ (Vlastito izdanje): Plesni album izvan svih okvira

Za razliku od brojnih hrvatskih glazbenika koji inspiraciju traže u zapadnoeuropskoj i američkoj pop rock glazbi kako bi zvučali barem slično svojim idolima, Luka Šipetić, spiritus movens grupe nemanja, sluša glazbu iz cijeloga svijeta i ne želi se ni pod kojim uvjetima povinovati nekim kalupima pop rocka 21. stoljeća. Dokazao je to već na prvom albumu „Tarot Funk“ (2019.) koji je posvetio Thai funku, Afro-funku, anatolijskom rocku sedamdesetih i kambodžanskom psych rocku šezdesetih. Drugi album „Cosmic Disco“ inspiriran je bio glazbom iz Gane, Nigerije, Lagosa, Tajlanda, Turske, Libanona, Kambodže i Perua. Oba albuma imala su svoju popratnu inspirativnu priču koja je Šipetića odvela na ta putovanja. Prvi album je tako bio inspiriran tarotom, drugi „Tibetanskom knjigom mrtvih“, a ovaj novi, treći, mitom o Orfeju i Euridiki. Točnije, njihovom tragičnom ljubavlju ispričanom kroz filmove „Orfej“ Jeana Cocteaua iz 1950. i „Crni Orfej“ Marcela Camusa iz 1959. Iako je već na prvom albumu pokazao da razmišlja izvan okvira, ali se truditi zadovoljiti neke osnovne elemente zabavne, plesne glazbe, albumom „Voodoo Beat“ uspio je ponovo napraviti potreban iskorak iz svog dosadašnjeg skladateljskog rada te inspiraciju potražiti u afro-kolumbijskim ritmovima, karipskim dub zvukovima i egzotici tropskoj pojasa. Po riječima Šipetića, „Voodoo Beat“ priča priču u kojoj Nemanja zaposjeda snove svoje bivše ljubavnice, vudu svećenice, kako bi je nagovorio da siđe u svijet mrtvih i vrati ga u svijet živih. Kada ona konačno stigne, zaljubljuje se u đavla, ostavljajući Nemanju da luta na rubu obaju svjetova. Ukratko, album ima sve što treba: uzbudljivu priču, egzotične ritmove i odličnu realizaciju. Luka Šipetić ponovo je dokazao da razmišlja izvan standardnih glazbenih okvira, ali ne skrivajući se u vlastite intimne kutke glazbenih preferencija, već sve što upija uspijeva pažljivo i promišljeno upakirati u vrhunsko glazbeno djelo. Drugačije, plesno, idejom zanosno i ritmovima zarazno. Pun pogodak!

FreeKind „Since Always And Forever” (Butter92): Album za svjetski uspjeh i pohvale

Sara Ester Gredelj iz Hrvatske i Nina Korošak Serčić iz Slovenije, mlade, profesionalne i akademski školovane glazbenice, predstavile su se EP-jem „Not Good Enough“ 2020. godine. Iako u Hrvatskoj nisu dobile neki značajan medijski prostor, EP je odjeknuo širom svijeta što dokazuju podaci da su do danas pjesme FreeKinda streamane preko 600.000 puta, da se često vrte na radiostanicama u Austriji i Njemačkoj, da su ove godine već održale britansku turneju te da ih očekuju nastupi na festivalima Sziget, Exit, Mostly Jazz u Birminghamu, Chez Hubert Festival u Francuskoj, Velvet festival na otoku Krku, Otok glazbe na Lastovu te na prvom hrvatskom Showcase festivalu i konferenciji SHIP koja će se održati u Šibeniku od 14. do 17. rujna, kamo su pozvane kao izvođači koji predstavljaju novi zvuk Europe. Uz sve nabrojeno, samo ovog ljeta održat će oko 20 nastupa širom Europe. Na njihovom prvom albumu – koji su obožavatelji, po svemu sudeći, jedva dočekali – ponovo je u prvom planu fenomenalan soul vokal Sare Ester Gredelj, ali u savršenom skladu jazza, soula, R’n’B-ja i hip-hopa. Pažljivo nijansirani ritmovi Nine Korošak Serčić i Sarine klavijature u kombinaciji zvuče kao da je u pitanju višečlani bend, a ne samo njih dvije. Neskriven je utjecaj sve prisutnije, hvaljene britanske zvijezde Little Simz, ali one su se potrudile stvoriti vlastiti zvuk i poetski izraz, u čemu su svakako uspjele. Koliko Sara dobro repa toliko istovremeno obje paze kod slaganja dvoglasja, ali i spajanja hip-hop ritma s funkom, soulom i R’n’B-jem. A to je malo kome u ovim krajevima pošlo za rukom. Ne čudi što ih je svijet objeručke prihvatio jer njihova je glazba globalna, a pjesme univerzalne. FreeKind pripada svjetskom glazbenom vrhu i neće biti nimalo neobično kada njihov album na kraju godine bude na brojnim ljestvicama najboljih albuma 2023. godine širom svijeta. A Sara i Nina tek su počele.