01. Mr.Lee & Ivanesky „Sailor“ (Dallas Records): Glazbeni zanesenjaci na krilima mašte

Krajem srpnja, kada nitko pametan ne objavljuje albume, Dallas Records je objavio novi album Damira Martinovića Mrleta i Ivanke Mazurkijević odnosno Mr. Leeja & IvaneSky. Album se zove „Sailor“, kao i festival koji su njih dvoje pokrenuli u Rijeci i koji se održava krajem srpnja, što donekle objašnjava vrijeme izlaska albuma. Svejedno, u pitanju je album dvoje sjajnih umjetnika i glazbenika koji su se već na prethodnom ostvarenju pokazali kao savršeni spoj dvoje kreativaca koji trebaju jedno drugoga kako bi pokazali sav svoj potencijal. Mazurkijević ponovo dolazi do izražaja svojim emotivnim pjevanjem i moćnim vokalom u pjesmama vidljivo skrojenima za njezinu izvedbu, dok je Martinović još jednom dokazao da je izvanserijski skladatelj koji glazbu tretira poput skulpture. S obzirom na prethodni, znatno pitkiji album “Colors“, „Sailor“ je nešto mračniji i komorniji, ali jednako uzvišen i nevjerojatno uzbudljiv. Poigravanjem dinamikom, instrumentima i zvukovima koji stvaraju potreban ritam, stvara se prekrasna cjelina, no negdje na početku pjesme „Gudruk“ gubi se fokus, dotad prilično dobro zacrtan. Slijede pjesme koje su dobre, ali kao da ne pripadaju ovom albumu, iako su iz nekog razloga ipak uvrštene. Pomalo konfuzan, ali svejedno iznimno uzbudljiv, drugačiji i kreativno snažan album. Poput odlične filmske glazbe koju tek treba otkriti jer je ostala u sjeni vrhunskog filmskog ostvarenja.

02. Seven That Spells „The Trilogy – Live at Roadburn 2019“: Nastup za pamćenje i naklon do poda

Malo tko uspije tijekom karijere ostvariti to što je napravila grupa Seven That Spells predvođena Nikom Potočnjakom. Taj šamanski svirač električne gitare potpuno se na ovom izdanju predao svim duhovnim iskustvima muziciranja i ostvario zvuk i atmosferu nekog obreda za sljedbenike kraut rocka. Ovo izvanserijsko djelo baca u trans. Naime, Potočnjak je sa svojim bendom na poznatom nizozemskom rock festivalu Roadburn, jednom od najznačajnijih festivala na svijetu koji njeguju eksperimentalnu rock glazbu sa svim pripadajućim pravcima, izveo sva tri albuma koji čine odavno zamišljenu trilogiju „The Death and Resurrection Of Krautrock“: „Aum“ iz 2011. godine, „Io“ iz 2014. godine i „Omega“ iz 2018. godine. Dakle, nastup od nešto manje od tri sata ispunjen sirovom strašću i fantastičnom izvedbom. „The Trilogy“ je trostruki album koji dokazuje da jedina i originalna autorska glazba, bez obzira na to o kojem je žanru riječ, može biti veliko autorsko glazbeno djelo ako ne priznaje nikakve kompromise ni granice. Upravo to je više nego primjetno na ovom odličnom izdanju koje savršeno predstavlja svu tu iskrivljenu genijalnost Nike Potočnjaka i ostatka sjajno uvježbanog benda koji gotovo tri puna sata sviraju bez greške. Nije to album za svakoga, kao što ni Seven That Spells nije grupa za svakoga, ali je u svakom slučaju nevjerojatno dojmljivo live ostvarenje velikog autora i glazbenika koji je tako dostojno zatvorio poglavlje posvećeno Krautrocku.

03. Hegemony Quintet „Roundabout“ (Old Scratch Records): Neočekivan, ali odličan jazz album

Ponekad je vrlo komplicirano i zahtjevno shvatiti kako funkcioniraju kreativni porivi umjetnika. Glazbenik i producent iz Koprivnice Aleksandar Vrhovec, koji se prije desetak godina predstavio kroz projekte Grinded Grin (za koji je odsvirao sve gitare, bas, piano, sintesajzer i otpjevao vokale) te bendove/projekte Acid Hags i LucidFer, ovoga ljeta objavio je novi album. Jazz album. Važno je to naglasiti jer je Grinded Grin odličan suvremeni rock, a LucidFer pak sjajno ostvarenje koje balansira između krautrocka i post rocka, oslanjajući se na neke hard rock momente. Stoga se vjerovalo da će na sljedećem albumu nastaviti gdje je stao, no Vrhovec se pokazao i kao vrhunski jazz glazbenik i skladatelj. Da je u pitanju nesvakidašnji skladatelj prepun kreativne energije, pokazuje i podatak da je do kraja godine najavio još tri albuma, i to s grupama Mycena, Remedij, Odd Breed i navodno novi Grinded Grin. Ukratko, nevjerojatan glazbenik, skladatelj i producent predstavio se odličnim jazz albumom na kojem su mu se pridružili njegovi stari suradnici Giò Maucieri na bubnjevima, Luca Cacucciolo na klaviru, Josué García na trubi te Issar Shulman na kontrabasu, dok je Vrhovec napisao sve skladbe i odsvirao sve gitare. Rezultat je doista odličan jazz album sa sjajnim virtuoznim sviračkim momentima i izuzetno dojmljivom atmosferom. Iako je riječ o dosta klasičnom pristupu jazzu, bez nekog autorskog potpisa Aleksandra Vrhovca, više je nego jasno da je Vrhovec vrhunski skladatelj kojega tek čekaju najbolja djela.