01. MOSKAU ‘VIOLENCE & SORROW’ (VLASTITO IZDANJE): Najbolji album u karijeri

Nakon što su posljednjih par godina dospjeli na glas kao najugodnije osvježenje na hrvatskoj underground sceni, glazbeno-scenski noise art kolektiv Moskau snimio je najozbiljniji, ali i najkvalitetniji album u svojoj kratkoj karijeri. Poigravanje gospelom (‘’Gospel Machine’’), turobnim poemama (‘’Dirty Ground’’) i povećanom dozom bukom (‘’Live at Vintage Industrial bar’’), Moskau kao da su stali na loptu i rekli da je svemu tome došao kraj jer sad itekako dobro znaju što i kako treba dalje.

Ivan Grobenski i Ivan Laić potpisuju tekstove svih 13 pjesama na novom albumu koji ih predstavlja kao globalno relevantan bend s izuzetno kvalitetnim pjesmama koje samo čekaju da pronađu svoje obožavatelje širom svijeta. Nove pjesme ponovo su mračne, ali radiofonične i pitke, a stihovi intrigantni. Originalnim zvukom, uz neskriven utjecaj Nicka Cavea i Toma Waitsa, Moskau kroz svoje nove pjesme nude bogate aranžmane pune raznih glazbenih utjecaja. Od chicano rocka do avangardnog eksperimentalnog rocka kroz koje se savršeno svojim vokalom šeću Grobenski i Laić, a Grobenski se dokazao i kao vrhunski gitarist maštovito i odlično uklopljenih gitarističkih rifova. Sjajna produkcija albuma djelo je Vedrana Peternela. Jedan od najboljih ovogodišnjih albuma.

02. ŠEĆER ‘VARIJACIJE NA TUGU’ (VLASTITO IZDANJE NA BANDCAMPU): Vrlo mlaki debi

Tena Rak je niz godina svirala u bendu Vlasta Popić s Ivanom Ščapecom. Nakon dvaju odlično ocijenjenih i prihvaćenih albuma, grupa Vlasta Popić je ugašena, Ščapec je stvorio grupu Seine, a Tena Rak stvara muziku pod imenom Šećer. Ni po čemu zanimljiv osim možda po konceptu vezanom uz naziv albuma (‘’Varijacije na tugu’’) jer svaka druga pjesma nosi podnaslov povezan uz neku emociju (‘’Poricanje’’, ‘’Žaljenje’’, ‘’Nevjerovanje’’, ‘’Prihvaćanje’’, ‘’Nada’’). Pjesme su plošne i vrlo jednostavne kojima Tena Rak očito liječi svoje emotivne probleme. Bez snage u glasu, bez iskazane vokalne emocije, bez veće vrijednosti i bez veze. Neki pomak pokazala je pjesmom ‘’Reci, reci mi’’ koristeći elektroničku podlogu i nudeći finu glazbenu poetiku, ali nažalost, cjelokupni dojam je prilično mlak.

03. KAISER BLUES COMPANY ‘SUITCASE (BLACK AND SMALL)’ (AQUARIUS RECORDS): Neočekivano loše

Kaiser Blues Company čine profesionalni muzičari koji sviraju gotovo čitav svoj život. Danko Burić (bas), Jimmy Eduard Matešić (gitara), Robert Jambrušić Džebo (bubnjevi), Željko Kovačević Kova (saksofon) i Boris Petar Kaiser, klavijaturist, pjevač i čovjek koji je okupio sve ostale da bi snimili blues album iz svog gušta. Valjda. Međutim, dojam je vrlo mlak. Blago rečeno, loš. Album sadržava devet skladbi, od čega je pet autorskih, tri blues standarda starih majstora bluesa te pjesma ‘’BP Club After Midnight’’ posvećena Bošku Petroviću. Možda oni i uživaju izvodeći sve te pjesme, ali se to ne osjeti gotovo ni u jednoj. Suzdržano, bez atmosfere, bez groovea, bez predanosti bluesu. Ni produkcija nije za pohvalu. Šteta. Svi su provjereni profesionalci pa ovakav album zaista čudi u njihovu opusu.