01. MIA DIMŠIĆ “ŽIVOT NIJE SIV” (CROATIA RECORDS): Mlada, talentirana i prosječna

Mia Dimšić je svojim singlom “Život nije siv” obilježila 2016. godinu. Pojavila se na domaćoj glazbenoj sceni mlada, vesela, šarmantna i razigrana pjevačica lijepog glasa s veselom pjesmicom. Idealno za hrvatsku estradu i mainstream medije. Novine su je bile pune, prilozi o njoj objavljivali su se u raznim lifestyle emisijama i svi su bili sretni jer smo dobili novu talentiranu pjevačicu. Mia je talentirana i simpatična i ima simpatične pjesmice koje autorski potpisuju Damir Bačić i Vjekoslav Dimter. Bačić je s tamburaškim sastavom Patria objavio 11 albuma i surađivao s brojnim drugim tamburaškim sastavima, dok je Dimter ostavio trag sa Šarmerima i Bodulima, a surađivao je i s Oliverom Dragojevićem. Ukratko, njih dvojica osjetila su kako se nametnuti hrvatskoj estradi vjerojatno čim su prvi put čuli Miju i napisali joj pjesme s kojima će pokoriti hrvatski eter. Znaju ljudi znanje. Idealno za široke narodne mase. Malo veselih pop pjesmica, malo balada pa malo countryja. Ukratko, još jedna talentirana djevojka koju će estradna scena iscijediti koliko god dopusti. Možemo se samo nadati da uživa u tome i ne pristaje na previše kompromisa. Inače, sasvim prosječan pop album.

02. BRAIN HOLIDAYS “SYSTEM ERROR” (DALLAS RECORDS): Odličan hrvatski roots reggae

Hrvatski reggae bend Brain Holidays nije od jučer. Na sceni su još od 2000. godine i do sada su objavili dva albuma “Stereo Roots” i „Save Peace Babylon Delete“. Stoga je ovaj treći album, koji u digitalnom obliku izlazi 21. ožujka a u svom fizičkom izdanju 20. travnja, odlična slika njihova sazrijevanja. Predvođen Markom Gaćinom, ovaj odličan reggae sastav nastavlja utabanim stazama i na novom albumu, odlično kombinirajući prepoznatljive reggae roots ritmove s aktualnom dnevnopolitičkom situacijom u društvu u kojem živimo. Kao što Jamajkanci pjevaju o nepravdama u svom društvu, tako Gaćina i ostatak benda ukazuju na tumore našeg. Vjerni roots reggaeu, Brain Holidays nude pjesme na hrvatskom i engleskom jeziku, namećući se svojom kvalitetom i odličnom produkcijom. Nema tu neke posebne filozofije ni inovatorskih ideja. Oni jednostavno slijede zadanu šablonu žanra koji vole i interpretiraju na najbolji mogući način. Jedini pomak vidljiv je u pjesmi “Pleme” u kojoj gostuje Baby Dooks i koja je možda najlošija stvar na albumu. Album koji će vam izmamiti osmijeh, natjerati vas na gibanje i s opravdanim razlogom odvojiti od posla koji morate raditi. Malo mašte i kreativnih poteza svakako bi dobro došlo, iako se albumu konkretno nema što zamjeriti.

03. BE HA VE “ONE OF THESE DAYS” (SPONA): Zarobljenici rock zvuka 70-ih

Ima ta jedna ekipa starih rokera koji još uvijek žive u nekoj svojoj boljoj prošlosti ne želeći se ni na moment osvrnuti oko sebe i probuditi u današnjem vremenu. Za njih rock koji se svirao 70-ih jedini ima ispravni rock zvuk. Robert Jurčec na bubnjevima, Miroslav Bjelajac na bas gitari, Vedran Žanko i Zoran Haraminčić na gitarama te Davor Bunčić vokal grupe, spadaju u tu skupinu zarobljenika vremena i bez sumnje su na to ponosni. Velikim djelom i s razlogom jer slušajući njihov debi album, stječe se dojam da je u pitanju neki zaboravljeni američki rock album iz sredine 70-ih. Dobro, ne baš američki jer naglasak ih odaje već na prvoj pjesmi, ali da im je neki američki pjevač, osvojili bi i Texas. Klasičan rock zvuk 70-ih miješa se na ovom albumu s americanom, countryjem i bluesom, dok su bendovi poput The Allman Brothers Band, Crosby, Stills, Nash & Young i Jefferson Airplane njihovi bogovi i rock inspiracija. Unatoč činjenici da je u pitanju 15 autorskih pjesama, Be Ha Ve se drži čvrsto zadane šablone rock zvuka 70-ih, a bolja produkcija albuma pomogla bi da ih se shvati puno ozbiljnije. Odlične ideje, aranžmani i vrhunska svirka, ali prilično loša ukupna slika. Nema sumnje da “dečki” uživaju u svirci, ali uz nekoliko dobrih završnih poteza mogli bi postati i hrvatska retro atrakcija.