01. MARIN JERKUNICA ‘BADIJA’ (SNAIL RECORDS): Lokalni glazbenik pred vratima svjetske slave

Marin Jerkunica je novi genij gitare kojeg će svijet tek otkriti, a vrata za ulazak u svijet najvećih otvorio mu je glazbeni producent i diskograf Dragi Šestić. Čovjek koji je svijetu predstavio sevdah kroz Mostar Sevdah Reunion, ali i romsku glazbu surađujući s legendarnim romskim izvođačima poput Ljiljane Batler Petrović i Šabana Bajramovića. Preko 20 albuma raznih žanrova snimljeni su u studiju Dragija Šestića, a jednog ljeta na terasi hotela na Korčuli čuo je Marina Jerkunicu i ostao zadivljen njegovim umijećem sviranja gitare. Album „Badija“ sadržava sedam autorskih skladbi Jerkunice kojeg sjajno prate Boštjan Copek na basu i kontrabasu, Jadran Dučić na bubnjevima i Gabrijel Prusina na klavijaturama. Jerkunica spaja više načina sviranja u novom pristupu gitarskom zvuku. Njegove skladbe su smislene cjeline ispunjene narodnim hrvatskim glazbenim motivima koji sramežljivo izviru iz melodija, u kojima na momente prevladava jazz pomiješan s flamencom ili pak indijski glazbeni motivi u stilu Johna McLaughlina te utjecaj Balkana, ali i funka. Iako je vještina sviranja na prvom mjestu, svih sedam skladbi dokaz su da je Jerkunica i odličan autor koji pažljivo promišlja glazbu. Šestić je Jerkunicu pozvao u Amsterdam, u svoj studio i odlično producirao album, ponudivši mu najbolje uvjete za početak karijere glazbenika koji ima sve predispozicije da osvoji svijet.

02. CRVI ‘ŠTO SI TO URADIO’ (VIŠE-MANJE ZAUVIJEK): Neočekivan i odličan zaokret

Crvi je novi beogradski bend koji nam se predstavio početkom 2017. godine debitantskim albumom „Piše nam se dobro“. To je uigrani garažni rock bend koji bazičnim rock’n’rollom i post rock pjesmama savršeno funkcioniraju kao pripadnici nove beogradske škole. Bilo je očekivano da će nastaviti tamo gdje su stali jer su ponudili radiofoničan i pitak r’n’r, ali dovoljno nabrijan da ne potonu u bezličnu masu mainstreama. Međutim, album „Što si to uradio?“ zvuči kao djelo druge grupe jer ih predstavlja u novom svjetlu. Novi Crvi su mračniji i nude drugačiji rock zvuk ispunjen pjesmama lišenim bazičnih rock rifova i garažnog gruva. Približivši se post rock noiseu i indie rocku, Crvi ovim albumom nastavljaju kao svjež i hrabro progresivan indie rock bend koji će teško doći do publike putem etera, ali bi mogli uživo na koncertima. Sirove strasti naglašene eksplozivnim gitarističkim dionicama izviru iz gotovo svih pjesama koje su skladateljski razrađene i aranžmanski dotjerane, unatoč prividnoj buci koju stvaraju. Pritom su tekstovi puno zreliji i zanimljiviji od pjesama s debitantskog albuma. Ako je drugi album odlučujući za karijeru rock benda, onda je „Što si to uradio?“ beogradske grupe Crvi potvrda njihova napretka i kvalitete te smjer u kojem će se razvijati. Zanimljiviji i glazbeno hrabriji album od debitantskog ostvarenja i dobrodošlo osvježenje na rock sceni.

03. VESNA PISAROVIĆ ‘PETIT STANDARD’ (JAZWERKSTATT): Kaotični jazz standardi

Nakon što se neočekivano 2017. vratila na hrvatsku scenu jazz albumom „Naša velika pjesmarica/The Great Yugoslav Songbook“, Vesna Pisarović iznenadila je mnoge jer se maknula od zabavne glazbe, a i jazz koji izvodi nije loš. No zabavna glazba udarila je prevelik pečat na njezinu karijeru pa je mnogi još uvijek pamte i zovu na bis zbog njezinih hitova iz 90-ih, iako ima inozemnu karijeru kao jazz pjevačica. Novo ostvarenje je izbor skladbi pomno probranih jazz skladatelja poput Stevea Lacyja, Fatsa Wallera, Charlesa Mingusa, Ornettea Colemana, Mala Waldrona. I dok se na prethodnoj pjesmarici usredotočila na melodije nekadašnjih šlagera 50-ih i 60-ih godina koje je uz bend vrhunskih jazz glazbenika obojala neuobičajenim free jazz izrazom, na albumu „Petit Standard“ otišla je korak dalje. Album je snimljen bez dodatnih nasnimavanja i od prve. Hrabar potez i dokaz da je riječ o odličnoj ekipi koju uz nju čine Joe Fonda na basu, John Betsch na bubnjevima i Gebhard Ullmann na saksofonu. Međutim, iako su njezine izvedbe pjevački zahtjevne i glasom odlično prati originale, primjetan je nesklad s bendom. Ni ona niti oni nisu loši, ali kao da se ne nalaze u istoj prostoriji. Možda je trebalo ipak poneku skladbu dosnimiti ili ispraviti neki glazbeni moment. Aranžmanski se pjesme uglavnom svode na pretjeranu improvizaciju i sva tri glazbenika imaju svoju viziju kako bi skladbe trebale zvučati, a Vesna pjeva na svoj način odmaknuta od njih. Zbog toga album zvuči kaotično i hermetično, bez obzira na želju da snime free jazz ploču.