Lu Jakelić „Sve o čemu sam šutjela“ (Croatia Records): Lijepo, ali osrednje

Lucija Jakelić svojim je prvim pjesmama, a potom i prvim albumom objavljenim krajem prošle godine, došla na glas kao sjajno novo osvježenje na hrvatskoj kantautorskoj sceni. Čak 12 pjesama na debitantskom albumu kojim se predstavila publici doista ju je predstavilo kao djevojku vrlo ugodna glasa. Na omotu se zahvaljuje Rejhanu Okanoviću koji se, po svemu sudeći, pobrinuo za produkciju albuma – i tko zna za što još. Naime, navedena su samo imena i nadimci suradnika na albumu pa tako ni pjesme nisu potpisane. Drugim riječima, nepoznato je tko je napisao glazbu, tko potpisuje aranžmane, tko je što točno svirao… Po svemu sudeći, ona je napisala lijepe stihove, ali doista bi bio red da znamo tko je sve radio na albumu. Same pjesme vrlo su korektno skladane, vrlo lijepo otpjevane, fino aranžirane i još bolje odsvirane. Međutim, Lucija se lagano stopila s hrvatskom školom mainstreama i njezine pjesme ne odskaču ni po čemu od prosjeka i nemaju neki osobni pečat. Šteta, jer ima sve predispozicije izdvojiti se iz osrednjosti. Na njezinu sreću, osrednjost prolazi na hrvatskim radiostanicama. Glazbeno vrlo zrelo uz fini dodir countryja i americane te istaknute emocije u glasu. Pritom joj je netko ipak trebao reći da je pjesma „Domine“ krivo imenovana jer se igra zove domino, dok domine imaju sasvim drugu konotaciju.

She Loves Pablo „Death Threats From Future Self“ (Dostava Zvuka / Dirty Old Label): Rock’n’roll stroj koji melje sve pred sobom

Grupa She Loves Pablo objavila je četvrti studijski album u karijeri dugoj nešto više od deset godina. U tih deset godina izgradili su status na koji i te kako mogu biti ponosni jer nema baš puno hrvatskih rock bendova takvu sljedbu, a ni takvu reputaciju. Pritom su i njihovi izleti izvan Hrvatske postali sve češći pa je vrlo moguće da će ih uskoro neki svjetski prvaci stoner rocka pozvati da im budu pratnja na turneji. Ovaj rock’n’roll stroj koji melje sve pred sobom zaslužuje apsolutno samo pohvale. Dok su na prethodnom albumu „Try Mandarin“ skroz otpustili kočnice i ponudili jednu mješavinu stoner rocka i hardcorea, na novom albumu približili su se nešto melodioznijem zvuku koji istovremeno ni za decibel nije umanjio njihovu snagu, energiju i žestinu. Čak su se poigrali i s elektronikom koja se savršeno uklopila u njihove zamisli o muzici i dala novu dimenziju prepoznatljivom zvuku benda. Brutalno snažan i moćan vokal Domagoja Šimeka savršeno odgovara zvuku teškog stoner rocka izrezbarenom čvrstim gitarističkim rifovima i karakterističnim promjenama tempa u pjesmama. Svakako valja naglasiti produkcijski posao bubnjara Leonarda Klaića kojim je na odličnom novom albumu zadržao prepoznatljivi groove i prljavi zvuk grupe. Moćno, žestoko i vraški dobro.

Straight Mickey and the Boyz „Čovek koji ima obaveze“ (Odličan hrčak): Najuzbudljivija nova grupa na Balkanu

Kad se grupa Straight Mickey and the Boyz prije nešto više od pet godina pojavila na beogradskoj rock sceni, glas o odličnoj novoj grupi brzo se proširio regijom. S razlogom – jer se ispostavilo da je u pitanju svirački odlična grupa čiji su nastupi eksplozija energije, a pjesme se „primaju“ na prvu. Potom je u Srbiji započelo emitiranje popularne serije „Jutro će promeniti sve“, za čiju su špicu snimili pjesmu „Dalek svet“ koja je postala veliki hit. Bilo je jasno da smo dobili novo ime regionalne rock scene, samo je to trebalo potvrditi albumom. Naposljetku se na njega čekalo punih pet godina, a oni su tim odugovlačenjem uspjeli „ohladiti“ i najstrpljivije. Prije nego što su objavili taj drugi album, najavili su ga sredinom prošle godine pjesmom „Snažna volja“ kojom su zbunili publiku kaotičnim novim zvukom, specifičnom mješavinom garažnog rocka i psihodelije. Međutim, „Čovek koji ima obaveze“ dovoljno je uzbudljiv album da Straight Mickey and the Boyz ostanu u centru pažnje u nastavku karijere. Možda nije svih 11 pjesama predodređeno za hitove, ali zato barem polovica njih unosi dašak svježine u ispisivanju nove rock povijesti zahvaljujući hrabrim aranžerskim i skladateljskim zahvatima. Znalačko pisanje radiofoničnih melodija ispunili su reskim i nabrijanim gitarističkim rifovima, dok istovremeno ritam-sekcija daje onu potrebnu snagu koja razbuđuje mrtve i tjera na ples. Ovim albumom potvrdili su svoj status jedne od najuzbudljivijih novih grupa na Balkanu.