Lu Jakelić „Šesto čulo“ (Croatia Records): Odličan pomak u karijeri

Kada je krajem 2019. godine Lu Jakelić objavila debi album „Sve o čemu sam šutjela“, najavljujući ga mjesecima ranije svojim prvim singlovima, bilo je jasno da se čvrsto odlučila za pjevačku karijeru na hrvatskoj glazbenoj sceni. Uspjeh je bio vrlo dobar, a Lu Jakelić postala je poznata široj publici. Najviše zbog lijepog glasa, a dijelom i zbog pjesama, koje su se, nažalost, stopile s prosjekom nezanimljivog zabavnoglazbenog mainstreama u Hrvatskoj. Novi album „Šesto čulo“ fini je primjer promišljanja o svim greškama i propustima prvog albuma i konačno odmak od mainstreama. No odmak ne znači da tih pjesama neće biti u radijskom eteru, već da je autorica pronašla svoj glazbeni izraz, i skladateljski i vokalno. Pritom je Rejhan Okanović odradio vrhunski produkcijski posao snimajući kompletan album u drvenom hostelu usred šume u Đurđevcu, što je očito doprinijelo odličnom zvuku svih 10 novih pjesama, od kojih su „Zidovi“, „Sjene“ i „Kuća“ i prije izlaska albuma već pronašle svoju publiku kao singlovi. Do izražaja je maksimalno došao glas Lu Jakelić koji je izuzetno snažan i emotivan, po čemu odskače od „konkurencije“, a poslušala je i svog producenta koji je shvatio kako taj njezin glas najbolje istaknuti. Instrumentalni dio nešto je mračniji i čvršći nego na debi albumu, a sve zajedno zvuči vrlo dobro. Međutim, kao da još uvijek nedostaje „ona neka pjesma“ koja će je izbaciti na sam vrh i uz koju će publika shvatiti koliko je Lu dobra pjevačica i koliko je sjajan njezin glas. Možda da kao što je Massimo na albumu „Vještina“ obradio brojne hrvatske autore, Lu Jakelić napravi nešto slično i pažljivim odabirom pjesama skrene pažnju na svoju vokalnu izvedbu, jer ne čuje se takav glas svaki dan. A novi album odličan je pomak i pravi korak naprijed u karijeri koja je tek pred njom.

Rokambol „Paraliza“ (MAST Produkcija): Sjajan suvremeni pop album

Najzanemareniji autor u novijoj povijesti hrvatske popularne glazbe Nikša Marinović objavio je novi album, i to u suradnji s kreativnim motorom grupe Porto Morto Rokom Crnićem i Hrvojem Klemenčićem, pod zajedničkim imenom Rokambol. Odličan i kreativan glazbenik i skladatelj Nikša Marinović već godinama snima sjajne albume, koji gotovo u pravilu ostaju u sjeni unatoč neospornoj kvaliteti pjesama, njegova glasa i samog kreativnog pristupa skladanju i aranžiranju, u čemu se već odavno predstavio kao jedan od najboljih. A onda je sreo Klemenčića i Crnića i ušao s njima u studio snimiti novi album kako ga je on zamislio. No takva trojica autora morala su doći do specifičnog rješenja i snimiti album koji doista zvuči kao mlađi brat grupe Porto Morto ili pak kao Porto Morto feat. Rokambol. Marinović je kantautor koji na pop ne gleda kao na instant format, već kao na punokrvni glazbeni žanr u kojem se i te kako moguće dobro izraziti, a da to ne zvuči jeftino. U suradnji sa spomenutim kreativnim tandemom grupe Porto Morto uspio je stvoriti jedan posve novi zvuk. Kako u svojoj glazbi tako i na hrvatskoj glazbenoj sceni. Međutim, na jedan problem ne može puno utjecati, a to je publika koja je ostala zaglavljena u hrvatskom zabavnoglazbenom mainstreamu i teško će prepoznati svu kvalitetu tog albuma i kreativne energije Marinovića, Crnića i Klemenčića. Izrazito suvremen, drugačiji i uzbudljiv pop zvuk za koji, nažalost, glazbeni urednici na radiostanicama nemaju sluha, kao što ga nemaju ni za, recimo, LCD Soundsystem, pa i sam Porto Morto kao svojevrsnu perjanicu suvremenog hrvatskog popa. Ništa na ovom albumu nije na prvu niti je tako jednostavno kako zvuči. Naprotiv, prekrasna jednostavnost devet novih pjesama zapravo je izuzetno kompleksna i nevjerojatno pametno složena. Aranžirane su i skladane fuzijom brojnih žanrova u fenomenalnu cjelinu vrhunskog suvremenog pitkog popa. Ovo je jedan od najboljih prošlogodišnjih albuma, no nažalost je objavom na samom kraju prošle godine nepravedno ostao po strani prigodom izbora najboljih albuma 2022. godine.