Lana Pletikapić „Drugi svijet“ (Nota Bene Records): Povratak u neku bolju, vedriju prošlost

Lana Pletikapić je radijska voditeljica koja vjerojatno nikada ne bi započela pjevačku karijeru da je iskusni skladatelj, glazbenik i producent Sandro Bačić nije zamolio da otpjeva jednu njegovu pjesmu. Nakon te je pjesme i njemu i njoj bilo jasno da im je jedini put snimiti album. Važno je pritom znati da Sandro Bačić već godinama uređuje radioemisiju „Naftalina”, koja je nastala kao rezultat njegove velike ljubavi spram glazbe i pjesama iz nekih prošlih vremena te istovremeno prikupljanja starih ploča. Emisija „Naftalina” danas se emitira na oko 60 radiostanica u Hrvatskoj, a Bačić je, sudeći prema ovom albumu, naučio, savladao i proizveo glazbu i pjesme kakve on sam najviše voli i sluša. Bossa nova, pop-jazz, šlageri i šansone s polovine 20. stoljeća. Pjesme iz nekog „drugog svijeta”, prekrasne balade i pjesme ispunjene nekom već zaboravljenom vedrinom, bezbrižnošću i slatkim ljubavnim brigama. Iako Lani ipak nedostaje mrvicu raspjevan glas, njegova boja idealna je za ovu formu i ovakve pjesme – nježne i podatne, uz fino nijansiranu pratnju klavira, harmonike i gitare. Onako kako su nekada zvučale nezaboravne pjesme iz pedesetih i šezdesetih godina, ali uz jedan ipak suvremeniji pristup. Upravo zbog takvog pristupa i odlične produkcije albuma, prve asocijacije vuku na fantastičan jedinstveni orkestar Thomasa Lauderdalea, odnosno Pink Martini, kao i neke kantautorice poput Carle Bruni ili Laufey. Odlični aranžmani i prikladna atmosfera mogli bi više nego ugodno iznenaditi slušatelje koji vole i žele čuti iskrene i tople pjesme, kakve Lana Pletikapić na albumu „Drugi svijet” izvodi s nevjerojatnom lakoćom.

Pokombi „Splet“ (Vlastito izdanje): Drugačija instrumentalna glazba

Instrumentalni albumi najčešće nastaju zbog velike ljubavi prema glazbi i sviranju, a ponekad i kao namjenska glazba. Nema nikakve sumnje da su Marko Baković (bubnjevi), Ivan Blažanović (bas gitara), Petar Blažanović (akustična gitara), Tin Gabrić (klavijature) i Boris Maurović (električna gitara) album odlučili snimiti iz vlastitog zadovoljstva, uživajući stvarati i izvoditi takvu glazbu te istovremeno se nadajući da bi se nekome mogao i svidjeti. Nada je bila više nego opravdana jer je ovo jedan od rijetkih instrumentalnih albuma koji kroz svoje pjesme (ima ih osam) nude potpuno drugačije viđenje suvremene popularne glazbe vrhunskih glazbenika koji su pokazali zavidnu vještinu sviranja, ali i skladanja. Upravo je to skladanje u njihovu slučaju nevjerojatno zabavno i nepredvidljivo jer su uspjeli spojiti brojne glazbene žanrove poput popa, rocka, jazza, funka, drum’n’bassa i elektronike kroz izrazito pitke instrumentale. U opisu albuma stoji da je ovaj album zajednički životni san petorice potpuno različitih ljubitelja glazbe. I upravo ta njihova različitost se osjeti u pjesmama jer kao da je svatko uspio donijeti komadić svog viđenja glazbe, koje su potom zajedno uspjeli spojiti u vrlo simpatičnu cjelinu. Produkcijski je album možda ne toliko dobar, ali skladateljski i izvođački izuzetno je interesantan. Gotovo je sigurno da će neke od ovih pjesama završiti kao pozadinska glazba u nekim predstojećim televizijskim emisijama ili dokumentarcima.