01. KRIES ‘SELO NA OKUKE’ RIVERBOAT RECORDS: Fenomenalan world music album

Još početkom ove godine grupa Kries objavila je album ‘’Selo na okuke’’, ali kao podršku udruzi Dobri domaćini kojoj je bio namijenjen sakupljeni novac od downloada. Službeni izlazak albuma bio je promišljeni poslovni ugovor s cijenjenom britanskom diskografskom kućom orijentiranom na world music pa se može smatrati i ulaskom grupe Kries na globalno tržište. I to izvrsnim ulaskom. To je izuzetno plesan album s naglašenim ritmovima karakterističnim za ovo podneblje, ali fino izmiješanim s ritmovima i raznim glazbenim utjecajima s raznih strana svijeta. Pritom Mojmir Novaković kao frontman grupe fenomenalno svojim glasom dočarava arhaično pjevanje iz naših krajeva koje je savršeno usklađeno s bendom. Dodamo li tome autohtone hrvatske instrumente i napjeve uz suvremeni klupski rock groove, dobili smo fenomenalan world music album. Riječ je o najzrelijem i uvjerljivo najboljem albumu grupe Kries od njihova pojavljivanja početkom 2000-ih. Treba istaknuti fenomenalne aranžmane i gitarističke dionice koji uz ritam nude njihovu tipičnu plesnu notu. Još jedan odličan domaći album koji ulazi u konkurenciju za album godine.

02. EMPHASIS ‘BLACK MOTHER EARTH’ (GEENGER RECORDS/CREATIVE ECLIPSE): Črna mati zemla doom metala

Ako ste pomislili da je ‘’Black Mother Earth’’ engleski prijevod romana Kristijana Novaka ‘’Črna mati zemla’’, niste se prevarili jer su momci iz Čakovca posvetili svoj album Novaku, koji je porijeklom iz Međimurja. I koliko je teška, turobna i mračna tema Novakova djela, toliko je teška, mračna i crna glazba grupe Emphasis na njihovu trećem albumu. Riječ je o fenomenalnom spoju doom metala i dron metala kojim usporenom i ambijentalnom glazbom opisuju crnilo i pad. Naizgled depresivna, ali veličanstvena glazba i jedan od boljih metal albuma ove godine, vrlo blizu instrumentalnom post rocku, na momente nadopunjenim krikovima iz pozadine, s uvodnim milozvučnim ženskim glasovima koji uvode slušatelje u mračnu atmosferu. Drugačije i originalno, uz obavezno glasno slušanje jer je album i odlično produciran.

03. MIKI SOLUS ‘MUZIKA O NOGOMETU, JAZZU I PALAČINKAMA’ (CROATIA RECORDS): Iskrivljena karikatura neozbiljnog trubadura

Kada se prije nekoliko godina pojavio Miki Solus i zapjevao pjesmu ‘’Mrtav je Johnny’’, svi su bili oduševljeni i sigurni da smo dobili novu rock zvijezdu. Bio je to njegov prvi veliki ‘’hit’’ nakon što je 2011. godine objavio slabo zapažen debitantski album ‘’Muzika sumnjive kvalitete’’ u vlastitu izdanju. Neformalnim i simpatično sročenim rimama Miki Solus napravio je malu revoluciju na sceni, ubrizgavši potrebnu svježu krv u hrvatsku rock glazbu. Ali s vremenom je Miki Solus postao više iznimka i estradni harlekin, nego ozbiljan glazbenik. Što je vrijeme više prolazilo, postajalo je jasnije da se Miki Solus sjajno zeza i odlično provodi, ali da publika i nije baš njegovu muziku prihvatila najozbiljnije jer ju i on nije takvom predstavio. Ma koliko god da je u međuvremenu sazrio, Miki Solus sve je više padao. Njegov treći studijski album ‘’Muzika o nogometu, jazzu i palačinkama’’ glazbeno je pomaknut poput njegovih stihova, kao u nepotrebnoj pjesmi ‘’Penzioneri’’, s refrenom ‘’Penzioneri, penzioneri, do kraja vam još nije ostalo mnogo, još koja godina i slijedi susret s Bogom’’. Miki je postao iskrivljena karikatura dječaka koji se dobro zeza na klupi u parku i vole ga u društvu, ali je istovremeno vrlo daleko od ozbiljne karijere glazbenika. Tako ovaj album izgleda kao uzaludan pokušaj da ostane na sceni, koliko god njegovi stihovi i dalje bili simpatični, a pristup skladanju i izvođenju glazbe originalan i pomaknut.