Kapitaklizma „Vrijeme otimanja“ (Dancing Bear): Nesklad u realizaciji dobrih ideja

S jedne je strane projekta Kapitaklizma kantautor Mladen Mačar, a s druge multimedijalni umjetnik Berin Tuzlić. I dok je Mačar svoje kreativne ideje realizirao kroz neke bendove i autorske glazbene projekte, Tuzlić je postao svjetski poznat strip-crtač i autor animiranih filmova te stoji iza odličnog elektroničkog glazbenog projekta druMelody. Po svemu sudeći, njih dvojica pronašla su se oko nekih ideja, na tragu onoga što je Mačar realizirao kroz svoju pjesmu „OMG“ istaknuvši karakterističan zvuk distorziranih gitara i jaku elektroničku podlogu. Kad tome dodamo znatan utjecaj elektronike kojom se poigrava Berin Tuzlić, dobijemo projekt Kapitaklizma. Rezultat je moćan industrial zvuk, ali nema istaknut snažan i gromoglasan vokal, već dubok i grubi glas Mladena Mačara koji se u pjesmama pojavljuje više kao storyteller nego kao pjevač. To je pomalo nespretna kombinacija, ali svakako zanimljiva ideja s ciljem da glazbom pojačavaju Mačarove snažne stihove. Kao da se u svim pjesmama spremaju u svakom trenutku eksplodirati – a onda se to uopće ne dogodi. Na rubu neke napetosti i nervoze, koja je sjajno dočarana glazbom. Na momente čak Mačarov glas „smeta“ odličnoj glazbi da dođe do izražaja, a na momente ta ista glazba „smeta“ njegovim stihovima. Odlična ideja, ali ne baš najbolja realizacija. Uz Mačara kao pjevača i basista i Tuzlića kao autora glazbe i programiranja i bubnjara, postavu grupe čine još Strahinja Kostić na gitari i Damijan Vučković na drugoj bas gitari. Možda je do produkcije u kojoj glas nije dobro ujednačen s instrumentalom ili je do nesklada Mačarova glasa i moćnog industriala, no unatoč tome ovo je više nego zanimljiv album i vrlo vjerojatno početak jedne dobre suradnje iz koje bi se moglo još puno toga dobroga izroditi.

Mladi zumbuli „Srećko“ (Vlastito izdanje): Sjajan mladi punk bend!

Kada kažemo mladi punk bend, onda su nekako prva asocijacija trojica, četvorica pripitih tinejdžera koja tek uče svirati, otkrila su punk i to što sviraju teško je opisati i još teže provariti. No Janko Lukačević, pjevač i basist, Petar Koružnjak na bubnjevima i Marko Prentović na gitari, netipično nazvani Mladi zumbuli, sve su suprotno od prosječnog mladog punk benda. Kao prvo, Janko Lukačević ima odličan i snažan glas i razgovijetno pjeva. Kao drugo, 11 pjesama na „Srećku“, njihovu prvom albumu, zvuče kao da su barem 20 godina na sceni. Očito su učili su od najboljih s hrvatske, regionalne i svjetske scene i položili s peticom. Tekstovi su im tako začinjeni semplovima iz filma „Tko pjeva zlo ne misli“, dok su stilski uspjeli spojiti najbolje od Hladnog piva i KUD Idijota pa sve do Offspringa i Green Daya, uz naglasak na autorski rad Tima Armstronga iz grupe Rancid. Neočekivano su zabavni, s vrlo simpatičnim tekstovima i odličnom energičnom glazbom s glavom i repom te dobrom produkcijom. Šteta što nema malo više informacija o samom nastanku albuma i kome pripada zasluga za produkciju, no važnije je da svih 11 pjesama i te kako drže vodu. A „Ribanje i ribarsko alkoholiziranje“ zvuči kao punokrvni punk rock hit koji će publika s njima pjevati na nastupima. Energične gitare, brzi ritam, stvarno odlična svirka i, ništa manje važno, jako dobri aranžmani… Sad još samo da se dokažu uživo, da ih publika otkrije i nema im kraja. Iznenađujuće dobar debitantski album mladog punk benda!