Jovan Petrović & Le Svraka Bizarre „Rusalje“ (Vlastito izdanje): Soundtrack zastrašujućeg običaja iz davnina

Od dugogodišnjeg glazbenika, novinara, glumca, skladatelja kazališne glazbe, producenta Jovana Petrovića, nekadašnjeg člana grupa Oružjem Protiv Otmičara i Pressing, uvijek se može očekivati nešto novo i drugačije jer umjetnici poput njega inspiraciju mogu pronaći u svemu što ih okružuje i pristupiti na sebi svojstven način. U slučaju novog albuma „Rusalje“ Petrovića je inspirirala priča o rusaljama. Ne Rusalkama, lijepim ali opasnim vilama kojih su se plašili stari Slaveni i koje se provlače kroz razne mitologije, već rusaljama, ženama koje su obitavale i navodno još uvijek obitavaju u ruralnim dijelovima istočne Srbije, koje padaju u trans i komuniciraju s mrtvima kako bi prenijele poruke živima. Petrovićev fino nijansirani world music soundtrack prati mitove, legende i zapise o rusaljama i njihovim običajima. Koliko je zastrašujuće toliko i je impresivno kako je dobro Petrović uspio popratiti zapise o tim ženama, kako je njegova glazba savršeno „legla“ na tu temu. Poigravajući se elektronikom, downtempom, fino nijansirane zvučne atmosfere, uz brojne instrumentalne i vokalne epizode i sampleove, kao da je uspio doprijeti do te nevjerojatne legende u kojoj živi komuniciraju s mrtvima. Pritom nije pratio glazbene motive istočne Srbije niti lokalne glazbene baštine u cijelosti, već na momente, kombinirajući ih sa suvremenom glazbom te se istovremeno dotičući i nekih suvremenijih tema. Da je u pitanju soundtrack za film te tematike, nema sumnje da bi bio i te kako primijećen, a vrlo vjerojatno i nagrađen, jer Petrović je dorastao profesionalnim autorima filmske glazbe te odlično eksperimentira s glazbenim motivima. Evidentno je da je već komponirao za glazbeno scenska djela, no ovo je po mnogočemu posebno i nesvakidašnje ostvarenje kojemu treba pridati zasluženu pažnju i uživati u sjedinjenju priče i glazbe. Neočekivano ugodno iznenađenje.

Mycena „Serendisarray“ (Old Scratch Records): Mračna psihodelija koja ima smisla

Autora koji se bave istraživanjem glazbe kroz razne glazbene žanrove, zaista nema puno na hrvatskoj glazbenoj sceni. Oni koji se povremeno pojave najčešće se svrstaju u eksperimentalnu glazbenu scenu ili nakon izdanja, dva u tišini nestanu. Jedan od onih koji se sustavno bave granicama glazbenih žanrova je Aleksandar Vrhovec, koji vrlo hrabro istražuje, eksperimentira te objavljuje rezultate. Taj koprivnički glazbenik svjetsku slavu je stekao izradom gitarističkih pick-upova koje koriste neki od najpoznatijih gitarista današnjice, no uz taj posao koji mu osigurava egzistenciju, s vremena na vrijeme muzicira s raznim kolegama sa svih strana svijeta. Tako je surađivao s ukrajinskim DJ-om i producentom Lenzyakom Yaroslavom, japanskim glazbenikom Akihikom Matsumotom, vijetnamskim glazbenikom Didierom Michaelom Joomunom, kao i s brojnim hrvatskim glazbenicima. Objavio je albume grupa koje je osnovao poput Lucidfera, Grinded Grin, Acid Hags, a ni jazz mu nije stran pa je snimio album s grupom Hegemony Quintet. Prije nekog vremena osnovao je i grupu Mycena s kojom je nedavno objavio album „Serrendisarry“. Izuzetno zanimljivo glazbeno ostvarenje u kojem glavnu riječ ima električna gitara, ali uz vrlo psihodeličnu glazbenu podlogu koja na momente zvuči nekontrolirano i razuzdano, ali i kao pomno usklađeni heavy metal odsviran od glazbenika koji su se našli na nekom death/black/trash metal festivalu. No uz Vrhovčevo precizno sviranje gitare i vrlo naglašene bas linije, Mycena djeluje kao dobro osmišljena grupa koja spaja psihodeliju i rock kroz jedan puzajući, spor i težak zvuk u kojem ravnopravno mjesto uz gitaru, bas i bubanj imaju saksofon i klarinet. Uz Aleksandra Vrhovca u bendu su Marin Mitić, Gio Maucieri, Vedran Momčilović i Viktor Vrhovec. Prava je šteta što produkcijski album nije na potrebnoj razini jer bi dobar producent iz tog materijala napravio čudo. Neuobičajeno, ali hipnotički zavodljivo i vrlo mračno, no vrijedno slušanja, a neki će, bez sumnje, i uživati.