Ivan Grobenski „Apocalipstick“ (Intek Music): Album godine!

Ivan Grobenski svojim novim, četvrtim studijskim albumom, bez ikakve dileme, dokazao je da je jedan od najtalentiranijih autora svoje generacije, ali i uopće jedan od najpotentnijih glazbenika u Hrvatskoj danas. Već na svojim prethodnim albumima znalački se snalazio u raznim glazbenim žarovima, od mračnog alter indie zvuka do world musica baziranog na hrvatskoj glazbenoj baštini. „Apocalipstick“ je konceptualno napravljen album i uvjerljivo najbolji soul album ikada snimljen u Hrvatskoj. Konceptualni dio odnosi se prvenstveno na tekstualni sadržaj jer kroz svih devet pjesama tekstovi funkcioniraju kao jedan dan proveden na internetu, što podrazumijeva svu hiperprodukciju nepotrebnih informacija, naglašeno upijanje događanja s društvenih mreža i brzinu vijesti koje dolaze do nas i kroz koje je, kako kaže, pokušao dočarati postmodernu shizofreniju društva u kojem živimo. Pritom je svu tu šizofreniju upakirao u takav dobar spoj soula, funka, jazza, bluesa, pa čak i afro beata i hip hopa, da mu se samo treba pokloniti i reći: „Bravo, majstore!“ Točno se vidi koliko je naslušan i koliko je dobro shvatio kako funkcioniraju spomenuti glazbeni žanrovi, ne kopirajući nikoga posebno, ali koristeći formule dobrog soul groovea. Grobenski točno zna kada bas mora biti naglašen i rasplesan jer upravo zvuk takvog basa daje potrebnu dinamiku. Pjesme su savršeno upotpunjene ženskim pratećim vokalima koji na momente podsjećaju na najbolje dane Motowna. Reskim zvukom svoje električne gitare Grobenski zaziva funk dok vokalom priča pomaknute priče, u pozadini na momente i kada je to potrebno fino nijansirane predivnim starim zvukom klavijatura. A najvažnije je da to sve zvuči savršeno usklađeno i pitko. Kako nije sve ipak zasluga samo njegovih ruku i talenta, treba spomenuti da produkciju i aranžmane, koji su fenomenalni, zajednički potpisuju Ivan Grobenski i Marin Hraščanec, u čijem je studiju Intek Music album djelom i snimljen. Nema sumnje: ovo je dosad uvjerljivo najbolji ovogodišnji album. Zbog svoje nesporne kvalitete, ali i zbog hrabrosti Grobenskog da se uhvati ukoštac s glazbenim žanrovima koji su u povijesti hrvatske glazbe ostajali nekako uvijek po strani. Što zbog svoje kompleksnosti što zbog činjenice da su soul i funk uvijek nekako zaobilazili naše krajeve. Fenomenalan album, i to u svjetskim razmjerima!

Re:Set „Kolaž“ (Croatia Records): Prosječan i naoko dobar album

Zoran Tomić i Dinko Stipaničev imali su dobru ideju kada su krenuli snimati album. Zapravo, Zoran Tomić i pjevačica Vlatka Butković već niz godina izvode jazz standarde pa im je, po svemu sudeći i kako to obično ide, palo na pamet snimiti vlastiti autorski materijal. Ukratko, spomenuta trojka se na svom prvom albumu predstavila s 12 autorskih pjesama. I koliko je to glazbeno, skladateljski i aranžerski vrlo dobro, toliko je vokalno loše. Nažalost, vokal Vlatke Butković dosta je jednoličan i nedostaje mu topline i emocija koje bi se stopile s glazbom. Pomalo hladan glas, tehnički bez mane, neobično je loše usklađen s glazbenim dijelom gotovo svih pjesama. Lijepo je to Butković otpjevala, ali to je sve. Nema tu ni „onoga nečega“, ni ikakva gruva, ni i te kako potrebnih emocija. Iako je riječ o vrlo lijepim jazzy pop, feel good pjesmama koje prizivaju svu poetiku jedne Nore Jones ili Bebel Gilberto. Ali samo glazbeno. Ne i vokalno. Budući da su Tomić i Stipaničev na snimanje albuma pozvali doista vrhunske glazbenike, to i ne čudi. Tako su uz njih dvojicu – s tim da Stipaničev potpisuje i produkciju albuma, a svirao je i kontrabas, bas gitaru, gitaru, klavijaturu, clarinet i bongo – na albumu sudjelovali i Edi Grubišić i Goce Stevkovski na bubnjevima, Pavle Miljenović na gitari, Stanislav Kovačić i Lovro Kovačević na violončelima, Regis Kattie na klavijaturama i Valent Samardžija na ritam gitari, koji je istovremeno bio i tonski snimatelj na albumu. Nazire se u svih 12 pjesama njihova želja da na neki način spoje zagrebačku šansonu sa svojim glazbenim izrazom, koji se putem izgubio u prosječnosti. Da je više duha u vokalnoj izvedbi, više topline i emocije, ovaj bi album bio vrlo, vrlo dobar. Ovako je u pitanju jedan prosječan album s nažalost previše istaknutim manama.