Ilija Rudman „Y.M.D.F.“ (Nu Northern Soul): Soundtrack za ugodnu vožnju

Ilija Rudman jedan je od najcjenjenijih hrvatskih producenata, DJ-a i skladatelja elektroničke glazbe u svijetu. Tijekom proteklih dvadesetak godina objavio je preko 70 singlova za brojne diskografske kuće širom svijeta (Rong Music, Bear Funk, 2020 Vision, Electric Minds, Jisco Music / UTS, Instruments Of Rapture, Is It Balearic, Red Music Records, Compost Records, Nu Northerm Soul itd.) te ostvario suradnje s glazbenicima kao što su Carl Finlow, Greg Wilson, Faze Action, Chaz Jankel, L.S.B., The Revenge, Escort Band, Leroy Burgess, Mark E, Spirit Catcher, Rhythm Based Lovers, Stevie Kotey (Chicken Lips), Tim Fuller, Boyd H. Jarvis, Ignition The Band, The Brand New Heavies itd. Od 2015. godine pokrenuo je i vlastitu diskografsku kuću Imogen Recordings za koju objavljuju brojni glazbenici iz cijeloga svijeta. Njegov primarni glazbeni žanr je plesna elektronička glazba u fuziji s brojnim podžanrovima u kojima najčešće prevladava retro zvuk. Kako kroz melodije tako i kroz produkciju po kojoj je zapravo Rudman i postao prepoznatljiv. Na novom projektu nazvanom „Y.M.D.F.“ odnosno „Young Men Drive Fast“ surađivao je s poznatim jazz gitaristom Joeom Pandurom ponudivši svoje viđenje downtempo lounge glazbe koje je prozvao „cinematic jazz surf“. Uz fino prebiranje po gitarskim žicama u maniri smooth jazza Joea Pandura, Rudman nudi fino nijansiranu elektroničku podlogu s laganim beatovima i probranim zvukovima kojima na momente vraća priču u osamdesete godine prošloga stoljeća, ali kroz suvremenu produkciju. Svojevrsni soundtrack za laganu ljetnu vožnju autom uz prigodni chillout. Nenametljivo i vrlo ugodno iako ni po čemu posebno.

Bore Balboa „Mercedes City“ (Vlastito online izdanje): Moćni stihovi na bezidejnu glazbu

Svi koji slušaju trap i kreću se po koncertima izvođača nove hrvatske trap i hip hop scene, znaju da je Bore Balboa ime čovjeka s reputacijom i već dokazanim stihovima koje mnogi znaju napamet, između ostalog i kroz suradnju s brojnim istomišljenicima sa spomenute scene. Svejedno, njegov prošlogodišnji album „Šarena močvara bezakonja 2“ bio je više poput nekog oglednog demo materijala s nekoliko pristojnih pjesama, ali produkcijski i glazbeno ispod razine vrijedne pažnje. Očito svjestan svojih pogrešaka na prvom audio diskografskom pothvatu, Šibenčanin Ivan Španja, koji na sceni nastupa pod imenom Bore Balboa, na novom albumu popravio je dobar dio propusta i nedostataka te ponudio album na koji i te kako treba obratiti pažnju. Možda i ne baš toliko zbog glazbe koja je i dalje prilično nekreativna i slijedi onaj zacrtani put trapa bez imalo mašte i aranžmanskih intervencija, već zbog jako dobrih tekstova, kao i umjetnosti pričanja priča koju je Bore tako dobro usavršio. Njegovi su tekstovi doista inspirativni, puni prljavštine i hedonizma, ali beskrajno zanimljivi i zapravo važni za razumijevanje svijeta u kojem živimo kroz priče koje nećemo vidjeti na Dnevniku niti o njima čitati u novinama. Svijet u kojem danas žive naša djeca. Istovremeno zabavan i sarkastičan, ali ozbiljan i brutalan. Kao da su Vojko V i Krešo Bengalka zajedno složili neku pjesmu koju izvodi Bore Balboa. Međutim, Španji ne trebaju ni jedan niti drugi da ubode poentu. On je jedan vrlo respektabilan kroničar društva koji gleda na svijet oko sebe očima pripadnika glazbenog i uličnog undergrounda. Valja svakako izdvojiti gostovanje splitskog repera Grše u možda najboljoj pjesmi na albumu „Bura i nevera“, ali taj kompliment prvenstveno ide na račun odličnog Grše koji je sjajno „sjeo“ u tu pjesmu, a koji se prošlogodišnjim albumom „Tilurium“ predstavio kao svojevrsni predstavnik tvrde škole uličnog rapa odnosno trapa. Uglavnom, album „Mercedes City“ znatno je bolji od prethodnog albuma Bore Balboe iako ne predstavlja neki vrijedan glazbeni dokument, što je brojnom plemenu obožavatelja trapa ionako manje bitno ako su stihovi moćni, a riječi udaraju snažno gdje i kako treba.