01. HAKUNA MATATA ‘SNOVI I ORUŽJE’ (DALLAS RECORDS): Zarobljenici vremena

Ova zagrebačka rock trojka na sceni je već više od deset godina i ovih dana objavili su četvrti album. Osim što su ostali zarobljeni na neinventivnoj strani novog vala i zvuka osamdesetih, grupa Hakuna Matata poznata je i po pjevaču i autoru svih pjesama i tekstova Krešimiru ‘’Na rubu znanosti’’ Mišaku. Stoga nije iznenađenje da su tekstovi velikim djelom angažirani, kakvi su uostalom bili i na prethodnim albumima. No ‘’Snovi i oružje’’ izuzetno je slabašno ostvarenje s plošnim tekstovima punim naivne slike svijeta i aranžmanima koji bi možda funkcionirali da su snimili debitantsko ostvarenje 1985. godine u vlastitom improviziranom studiju. Kao da se ništa od 80-ih nije dogodilo u svijetu glazbe. Možda su album namijenili istomišljenicima koji su kao i oni zaglavili u zagrebačkoj pop školi osamdesetih, namjerno ne bježeći od tog vremena i tog izraza. Svejedno – loše.

02. NEP ‘DECADANCE’ (FOX AND HIS FRIENDS): Ispred svog vremena

Dejan Kršić danas je jedan od najtraženijih grafičkih dizajnera u Hrvatskoj. Ranih 80-ih, kada je ulazio u svijet dizajna, ulazio je i u svijet glazbe. Dizajn je postala njegova profesija, a glazba zaboravljena bolja prošlost. U vrijeme kada je počeo stvarati glazbu kroz projekt NEP (Nova Europa), njegova elektronika bila je na glasu kao nešto novo, inovativno i originalno koju je pratio inovativnim grafičkim rješenjima. Nakon 35 godina kasnije Željko Luketić i Leri Ahel, vlasnici nezavisne etikete Fox And His Friends, odlučili su objaviti njegove rane radove jer žele pokazati da je Kršić svojim eksperimentalnim synth popom bio ispred svog vremena. Album ‘’Pop Not Pop’’ koji bi se s grafičkom mapom trebao pojaviti početkom 2018., najavljuje ovaj singl koji uz originalnu verziju sadržava i remix člana skupine Snuff Crew Snuffo. Doista je lijepo čuti da je netko tih ranih 80-ih radio intrigantnu i originalnu glazbu koju nijedna diskografska kuća tog vremena nije prepoznala, a trebala je. Hvalevrijedan potez.

03. DAMIR POŠA ‘3 OŠTRE CRTE OSJEĆAJA’ (HDS CANTUS): Izgubljen u vremenu i prostoru

Nevjerojatna je to da je Damir Poša objavio već 16. album u karijeri. Kantautor koji nije napravio nikakav značajan pomak na hrvatskoj kantautorskoj sceni i koji nije ostvario nikakav ozbiljan uspjeh, a koji očigledno ima potrebu stalno se dokazivati. Takav je slučaj i s njegovim najnovijim albumom ‘’3 oštre crte osjećaja’’, na kojem se vratio svojim korijenima i izričaju s ogoljenim pjesmama uz gitaru i ponekad nekim pridodanim instrumentom. Poša je jedan od onih kantautora koji su ostali zarobljen u vremenu neshvaćenih poeta s gitarom. Korčulanski glazbenik svira iz vlastita zadovoljstva, nesvjestan svega što se dogodilo na globalnoj glazbenoj sceni. On je na novom albumu ponovo plitak, neinventivan i nemaštovit, ali dosljedan svom skromnom glazbenom izrazu s naglaskom na slabašan glas. Kao zanemareni brat Buce i Srđana s početka 70-ih. Poput neshvaćenog pjevača koji je vremenskom mašinom skočio iz 70-ih u 2017. godinu i u potpunosti je izgubljen.