Haiku Garden „Loose Contacts / Tense Present“ (KAPA Records): Vrhunski album slovenskih prvaka shoegazea

Haiku Garden je shoegaze, postrock bend iz Slovenije koji se publici predstavio 2016. godine vrlo solidnim EP-jem „Waver“, a dvije godine kasnije uslijedio je album “Where If Not Now”. Njihova reputacija je kroz godine rasla i na neki način dosegnula vrhunac novim albumom „Loose Contacts / Tense Present“ koji su slovenski glazbeni kritičari već proglasili albumom 2022. godine. Ne bez razloga. U pitanju je doista fantastičan shoegaze album koji Haiku Garden predstavlja kao muzičare koji promišljaju muziku koju stvaraju, dobro potkovane muzičkim obrazovanjem i vješte i kreativne u skladanju pjesama. Napravili su odlučan iskorak i snimili sjajan album na kojem se shoegaze isprepliće s dream popom kroz izuzetno pitke i radiofonične melodije prepune pozitivne i naglašene energije. Svakako treba pohvaliti i odlične vokalne dionice Klemena Tehovnika i Luke Flegara, koji osim što su vokalno savršeno stopljeni s muzikom, sviraju gitare, synth i sitar te po potrebi i programiraju beatove. Njihove gitare i dalje su nevjerojatno moćne, dominiraju na svih devet pjesama i daju poseban energični naboj dream popu. Pjesme su takve da ih dugo nakon slušanja nastavljate pjevušiti, što i nije baš čest slučaj s bendovima tog glazbenog žanra. Kako se vole poigravati i s drugim muzičkim žanrovima, ne iznenađuje utjecaj surfa i prizivanje nekih indie rock bendova osamdesetih poput grupe Jesus and Mary Chain. “Loose Contacts / Tense Present“ doista je jedan od boljih ovogodišnjih albuma koji su stigli do hrvatskog tržišta i treba mu posvetiti prikladnu pažnju. Zaslužuje pažljivo slušanje i uranjanje u sve zvukovne ljepote emocija i pozitivne energije.

Sexymotherfuckers „Hop Cup“ (Croatia Records): Nastavak dobre zezancije dalmatinskih rokera

Nakon što je sredinom devedesetih na temeljima grungea i pod utjecajem svjetske rock scene osnovao bend Jelly Belly, Marin Mrva nije se predavao već je nastavio svirati i skladati dok nije oko sebe okupio pravu ekipu ljudi te s pjevačem Ivom Petrićem osnovao Sexymotherfuckers. Razigranu zadarsku rock grupu koja je odlično spojila energiju rocka s dalmatinskim mentalitetom, a popularnost je ubrzo stekla hitom „Ajme meni nije mi dobro“, bez sumnje i najvećim svojim hitom. Novi album „Hop Cup“ ne samo što je potvrdio smjer kojim su krenuli debi albumom „Didonanu“ 2010. godine, već nudi jedan čvršći zvuk s jednakom dozom zezancije tipične za Dalmaciju. Na momente je ta zezancija banalna, a na momente fino nijansirana, no možda je važnije da je većina pjesama vrlo dobro skladana. Iz njih izviru ti počeci iz devedesetih i nešto čvršći rock izraz, ali nažalost i sklonost kompromisima kako bi se dodvorili lokalnoj publici sklonijoj lakoglazbenim pop pjesmama. Unatoč tome, vidi se da su Sexymotherfuckers odrasli na zdravim temeljima rock muzike koju su izuzetno simpatično spojili s lokalnim mentalitetom, nudeći pritom odličan provod. Jasno je da su s takvim pristupom prisutni u eteru pretežno dalmatinskih radiostanica koje diktiraju određeni stil, no u svakom slučaju su respektabilna rock grupa, vrlo radiofoničnih i vrlo dobrih rock pjesama za široku publiku, bez ikakve glume, pretencioznih tekstova i nepotrebnog prenemaganja. Zdrav rock bend koji i na novom albumu donosi uvijek dobrodošlu vedrinu Dalmacije kroz pjesme ispunjene suncem i ljetom.