Grey Scenario „2“ (Spona): Neočekivano brzi nastavak još bolji od debija

Ima glazbenika koji pažljivo, postupno i dugotrajno skladaju i spremaju svoja ostvarenja kako bi ih jednog dana objavili pa napokon doznali sviđa li se to nekome ili ne i koliko su zapravo dobri. Onda se ponovo povuku i nema ih godinama. Međutim, ima i glazbenika poput Ivice Družaka koji stoji iza projekta Grey Scenario, kojem su trebale godine da se odvaži svoju glazbenu kreativnost pretočiti u diskografsko izdanje, a koliko čujemo na ovom albumu, pun je sjajnih ideja za mračnu/sivu ambijentalnu elektroničku glazbu. Nakon što je prošle godine objavio prvi album „1“, bilo je jasno da nije neki amater koji se igra sintesajzerom, već skladatelj na kojeg nisu utjecali brojni podžanrovi elektroničke glazbe ni moderni klupski ritmovi, već je ostao dosljedan svom gotovo pa analognom izrazu elektronike, prepunom fantastične atmosfere. Mračne, ali vraški privlačne. Ni godinu dana kasnije postalo je jasno da je Družak skrivao cijelu zalihu sjajnih skladateljskih ideja, jer je drugi album „2“ stigao na tržište i prije nego što je prvi pošteno zaživio. Novi album je tako svojevrsna nadogradnja i nekako zrelije ostvarenje. Daleko je sadržajniji od prvog albuma i s puno hrabrijim aranžerskim zahvatima, dodatnim gitarističkim dionicama i odlično pogođenim vokalima. Kao da se naslonio na rane radove Massive Attacka i plodni period etikete Ninja Tune te snimio soundtrack za neki film koji bi samo zbog glazbe valjalo što prije pogledati. Kao napeti SF s pametnom radnjom, neočekivanim zapletom i briljantnim redateljskim audiovizualnim momentima. Za početak smo dobili soundtrack, sad još samo da netko na to „doda film“. Zapravo bi bilo sjajno kada bismo vidjeli Grey Scenario uživo s gitarom, bubnjevima i ekspresivnim vizualima, no za takav show potrebno je imati uigran bend i razrađen koncept, uz darežljivog sponzora koji bi to sve financirao. Ovako nam „samo“ ostaje odlična ambijentalna downtempo elektronička glazba Ivice Družaka, koji bi nas opet mogao iznenaditi novim izdanjem za godinu dana. Kod kreativnih glazbenika nikad se ne zna jer kada jednom krenu…

Ki Klop „Otopljeni disco“ (JeboTon/Mudri brk): Sjajan moderni indie pop album

Iako nemaju baš nikakve veze s grupom LCD Soundsystem Jamesa Murphyja, Luka Žigolić, Jakov Ramničer i Laura Tandarić, koji čine grupu Ki Klop, kao da su u nekom momentu života bili njegovi učenici i s najboljom ocjenom savladali njegovu filozofiju moderne indie plesne pop glazbe. Ono što je Murphy uspio napraviti s LCD Soundsystemom, Ki Klop uspješno provodi u Hrvatskoj svojom savršeno minimaliziranom plesnom glazbom. Nakon što se bend 2023. godine predstavio EP-jem „U dućanu ćilima“ kojim je privukao pažnju, svaki novi singl bio je neko novo plesno iznenađenje na granici zezancije i ozbiljne plesne glazbe. Albumom „Otopljeni disco“ trojac je dokazao da zna složiti jednostavne pop pjesme, bazirane na plesnim ritmovima i oslobođene od nepotrebnih produkcijskih dodataka i zvučnog nakita, ali zavodljive, tople i primamljive. Uspjeli su postići upravo ono najteže u dobroj glazbi, jednostavnost koja je istovremeno kompleksna, zabavna i što je najvažnije – plesna. To je ta neka nova plesna poetika koja je uglavnom došla iz Beograda preko Ljubičica, Buč Kesidija i sličnih grupa koje su uspješno posijale sjeme plesnog indieja baziranog na synth popu. „Otopljeni disco“ jedan je od najboljih pop albuma objavljenih u Hrvatskoj posljednjih godina, i to upravo zato što izlazi iz klasičnih okvira pop glazbe u novi, minimalizirani, melodični prostor dobre zabave.