Goran Tanevski „Ascend“ (Menart): Tanevski umjesto Mizara u 21. stoljeću

Nakon što se grupa Mizar svojim izvanserijskim pristupom gothic glazbi i neospornom kvalitetom doslovno nametnula tadašnjoj jugoslavenskoj rock sceni, bilo je jasno da smo dobili vrhunski glazbeni proizvod iz Makedonije kakav nismo očekivali, ali smo ga svi objeručke prigrlili. Frontmen grupe, karizmatični Goran Tanevski, po izlasku prvog albuma grupe Mizar 1988. godine proglašen je najboljim vokalom, a sam album najboljim te godine. No kako to obično ide, Mizar je krenuo na jednu stranu, a Tanevski na drugu. Iako ga mnogi i danas smatraju jednim od najboljih vokala u proteklih 40 godina, Tanevski nije bio toliko prisutan na vokalnoj i sviračkoj sceni jer se ubrzo nakon početnog uspjeha razišao s ostatkom benda oko koncepta stvaranja glazbe i nastavka karijere. I dok je Mizar nastavio koliko toliko držati korak s debi albumom, ne odmaknuvši se puno od prepoznatljive, karakteristične fuzije makedonskog folklora s gothic scenom djelomično zaglavljenom u osamdesetima, Tanevski se posvetio umjetnosti i brojnim poslovima koje je radio dok nije sazrelo vrijeme da ponovo pusti glas i pokaže svu svoju glazbenu kreativnost i umješnost. Njegov album „Ascend“ sjajan je primjer što je Mizar danas mogao biti, ali nije, a prije svega pokazuje koliko je Tanevski osim vrhunskog vokala i dobar i kreativan skladatelj. Po njegovim riječima, „Ascend“ je prvi album iz zamišljene trilogije „Sreken sum duri i bez sebe“, podijeljene u tri životne etape. Tako ovaj album predstavlja njegovu mladost u kojoj se „mašta sudara s realnošću, nadajući se da razmišljanja, etika i principi nisu promjenjivi. Isključene su iluzije o ‘brzom životu’ ili ne moralizmu, vjerujući da u ljudima još uvijek postoje emocije i želja za sagledavanjem stvarnosti“.

Po strani koncept i životna filozofija, „Ascend“ je sjajan moderan album s pjesmama koje bi mogle proći na svim stranama svijeta jer fenomenalno predstavljaju mračnu gothic rock glazbu iz koje je poniknuo na doista novi način. Bila bi blasfemija to nazvati pop albumom, no njegove su pjesme nevjerojatno pitke koliko i kompleksne i jasno je da iza njih stoji netko tko je dobro razmislio o svakom djeliću svake pjesme i tek tada ih pustio među ljude. Svih devet pjesama, koliko ih je na albumu, toliko je aranžerski i produkcijski bogato da jednostavno zazivaju ponovno slušanje i otkrivanje novih momenata koji vas mogu jednostavno iznenaditi, ali najčešće oduševiti. Povratak Gorana Tanevskog veliki je događaj za glazbenu scenu u regiji.

Lelee „Mora malo u crveno“ (Moonlee Records): Transbalkanska indie rock senzacija

Nakon što su pokazali tko su i što su svojim debi albumom „Čuka bije pumpa“ 2021. godine, grupa Lelee izbacila je drugi album koji ne samo što je daleko bolji od debija, već predstavlja jedno od boljih post rock izdanja u regiji objavljenih 2024. godine. Iako članovi grupe – Jelena Rusjan na vokalu i basu, Damjan Manevski na vokalu i gitari te Leon Stoiljković na bubnjevima – žive i stvaraju u Sloveniji, često se vole predstavljati kao transbalkanska indie rock grupa dajući time do znanja da je potpuno nevažno odakle su. Tako žele prvenstveno naglasiti glazbu koju stvaraju, a ne zemlju iz koje dolaze. Novi album „Mora malo u crveno“ naći će se vrlo vjerojatno na vrhu godišnjih lista najboljih albuma, i to s pravom jer je u pitanju jedan od boljih indie rock albuma koji Lelee predstavlja kao vrhunske muzičare, tekstopisce, aranžere i izvođače. Pritom su sve pjesme snimljene uživo kako bi se pojačala ta njihova jedinstvena energija koja na momente podsjeća na Repetitor, ali s daleko naglašenijim melodijama i fenomenalnom basisticom i pjevačicom Jelenom Rusjan koja se nametnula kao jedna od najboljih rock pjevačica u ovom trenutku u ovim krajevima. Povremeno njezin mekani vokal podsjeća na pjevačicu grupe Oružjem protivu otmičara, a na momente čvrstim energičnim ženskim vokalom ruši sve pred sobom kroz melodije koje tjeraju na ples. Indie post rock u fuziji s povremenim psihodeličnim instrumentalnim epizodama izdvaja Lelee od postojeće scene kao trio koji jako dobro zna što želi i kako to predstaviti. Nevjerojatno pitko i melodično, ali istovremeno žestoko i energično. Rijetko se pojavi takva jedna kvalitetna indie rock grupa, a s obzirom na to da im je ovo drugi album, nema sumnje da će dosadašnje iskustvo i nove pjesme uskoro postaviti Lelee na sam tron najhvaljenijih i najtraženijih novih indie rock grupa u regiji.