01. GORAN BARE & MAJKE ‘NUSPOJAVE’ (CROATIA RECORDS): Album koji ćemo brzo zaboraviti

Sedam godina nakon albuma „Teške boje“, Goran Bare s još jednom novom inkarnacijom Majki snimio je novi album „Nuspojave“. U međuvremenu je navodno snimio album, ali je zaključio da ne valja i uništio ga. Potom je govorio da će novi album biti ispunjen samo elektronikom, iznenađujuće rekavši da mu je dosta američke glazbe. Karizmatična „Ljubav krvari“ otvara album i vidljivo se oslanja na „Black Star“ Davida Bowieja te je doista velika i važna pjesma u Baretovu opusu. Preciznije, bila bi da mu se nisu omaknuli stihovi „Mogla bi se srediti rana, Ljubav bi ponovo bila s nama, Ali problem je što nije zdravstveno osigurana“. Jedan od najnezgrapnijih stihova u hrvatskom rock’n’rollu, bez obzira na to što dolazi iz usta velikog hrvatskog rock pjesnika. „Ljubav krvari“ ponajprije se nastavlja na fantastičnu, ali zanemarenu pjesmu s prethodnog albuma „Depresija“ i veličanstveni stih „Depresija, bolesna kuja koja spava mi u duši“. Unatoč relativno dobrom otvaranju „Nuspojava“, ostatak albuma nevjerojatno je neuravnotežen i prikazuje Bareta s pratećom grupom ponovo izgubljenog, ali ne baš nađenog. Bez strasti, bez energije, bez karizme. Novi album vrlo malo podsjeća na Majke na kakve smo navikli, kad teški i moćni stihovi sjajno plešu na rolajući američki blues rock. Podsjeća na izbor najmanje loših pjesama koje su stvarali posljednjih sedam godina, s idejom da se napokon nešto objavi. Baretova duša i dalje plače, od čega se njegov rock’n’roll hrani, ali depresija ga je odvela u lošu, mračnu i nedefiniranu fazu u kojoj se ne snalazi. Sve je tu više-manje na svom mjestu, ali nedostaju Majke koje su nas osvojile prethodnim albumima i Bare stihovima i karizmom, s pjesmama za pamćenje koje će trajati vječno. Ovaj album nema ništa od toga, osim predispozicije da ga zaboravimo preko noći.

02. BEBE NA VOLE „HATE IS A WONDERFUL THING“ (VLASTITO IZDANJE NA BANDCAMPU): Remek-djelo svjetske razine

Prethodni album „Time of Great Depression“ objavljen 2014. godine bio je svojevrsni zbir dosadašnjih radova Adama Semijalca koji djeluje pod imenom Bebè Na Volè. Pjesme su nastajale jedan duži period njegova kreativnog rada. Novi album sadržava autorske pjesme nastale nakon prethodnog albuma. On je dokaz da se prvi album nije dogodio slučajno, nego da je u pitanju vrhunski skladatelj i izvođač koji zaslužuje svjetsku slavu i priznanje. „Hate is a wonderful thing“ jedan je od najboljih blues rock albuma koji su se pojavili na globalnoj sceni posljednjih deset godina. Njegove pjesme su veličanstvene, a snaga gitarističkog izraza zadivljujuća. Glas Adama Semijalca na momente zvuči kao glas neke svjetski poznate rock legende. Toliko je razrađen, precizan i melodiozan da je legitimno postaviti pitanje zašto je još uvijek u Hrvatskoj, a ne na nekoj velikoj američkoj turneji. Teško je izdvojiti pojedinu pjesmu, ali primjerice u „Die On You“ Semijalac se usudio posegnuti čak za specifičnim quawwali pjevanjem karakterističnim za Pakistan i Indiju koje mu je savršeno leglo, stvorivši izvrsnu multikulturalnu blues himnu. „Hate is a wonderful thing“ je veličanstven album koji treba slušati svaki dan i bit će šteta da ne dospije i do glazbenih kritičara sa svih strana svijeta jer Semijalac definitivno zaslužuje svjetsku slavu. Valja spomenuti fantastičnu produkciju Višeslava Laboša, Selme Banich i Semijalca koji su sjajno ujednačili glas i instrumente, istaknuvši ono najvažnije.

03. MAJA POSAVEC ‘KADA NE BIH IMALA STRAH’ (AQUARIUS RECORDS): Bez straha, hrabro i odlučno

Mnogi su bili tužni kada su čuli da je Maja Posavec napustila grupu Detour i posvetila se svojoj drugoj ljubavi – glumi. No po svemu sudeći i ona je bila tužna što više glumi a manje pjeva pa je tako u tišini svoje intime proteklih osam godina stvarala nove pjesme koje su se ovih dana našle na albumu „Kada ne bih imala strah“. Album koji je dosad iznjedrio čak četiri nova singla, ali bez većeg uspjeha u eteru hrvatskih radijskih stanica. Uzevši u obzir to da je hrvatski eter cijepljen protiv ikakva iskoraka izvan mainstreama hrvatske zabavne glazbe, a osobito popa koji koketira s eksperimentalnom elektroakustikom, nije ni čudo. Ovaj album očigledno je pomirio dvije ljubavi Maje Posavac koja ga je uz pomoć producenta Višeslava Laboša stvorila po vlastitom ukusu, ne robujući ikakvim klišejima domaće zabavne glazbe. Maja je ponudila lijepe pop pjesme, ali za vrlo profinjenu i probranu publiku koja traži nešto više od klišeiziranih pjesama. Maja i Višeslav su se malo i zaigrali pa na momente može s razlogom zbuniti. Album se sastoji od netipičnih pop pjesama, poput svojevrsne radio drame („Bog svemir“), songova iz neke nepostojeće kabaretske predstave („Tiho“, „Nećemo se naći“) i pjesme „Dlan o dlan“ koja pak koketira s ekspresijom Laurie Anderson. I Laboš i Maja Posavec posebnu pažnju posvetili su atmosferi koja prati pjesme i album treba slušati pažljivo. Maja Posavec vratila se začudnim albumom koji je neće vratiti na vrhove top ljestvica, ali će zasigurno obradovati njezine brojne poklonike koji će s velikim zadovoljstvom uživati u njezinu glasu, nudeći novi pop produkt netipičan za Hrvatsku.