01. Free From Nowhere „Live session @studio Glazbena Kuća“ (vlastito online izdanje): Dosadna improvizacija

Grupa sklona improvizacijama koja inspiraciju crpi iz velikih fusion jazz rock bendova 60-ih i 70-ih, ne zaobilazeći ni psihodeliju nastalu u istom razdoblju, snimila je ovaj live album u poznatoj zagrebačkoj Glazbenoj kući. Kao i njihovi heroji iz spomenutog razdoblja Goran Šoštarić na gitari, Branko Vujić na basu i Ivan Boban za bubnjevima, više su nego skloni improvizacijskom sviranju u kojemu sa svojom flautom sudjeluje i Jelena Geček. Tako su isporučili gotovo 60 minuta improvizacije u kojoj zapravo nitko od njih četvero nije pokazao nikakvo zavidno znanje sviranja svog instrumenta. Usklađeni jesu, predani sviranju jesu, ali su istovremeno i prilično dosadni u svojoj dosljednosti improvizacijskoj glazbi jazz rock fusiona 70-ih. Drugim riječima, autorskog pristupa gotovo i nema osim što evidentno svi uživaju u glazbi koju izvode ne mareći pritom koliko to sve zapravo ima smisla. Nema sumnje da su uživali preslušavajući svoj album, no pitanje je koliko će isto to zadovoljstvo netko s njima podijeliti. Prilično dosadan i nezanimljiv album unatoč njihovoj energičnoj predanosti sviranju.

02. Haver „Kortižo Čaršija Škoj“ (Red Fyah): Zanimljiv i uzbudljiv mini album

Haver na hebrejskom znači prijatelj, a koristi se i u BiH kad se oslovljava nekog prijatelja, druga, jarana. Tako iza ovog izuzetno interesantnog mini albuma očekivano stoje tri prijatelja: Vladimir Mićković iz Mostara, Jadranko Kereković – Dubolik (ujedno i producent) iz Sarajeva i Niko Radas s Pašmana. Kroz glazbu, koja je temeljno dub, njih trojica pronijela su tri različita glazbena utjecaja: suvremeni klupski downtempo ritam u fuziji s mediteranskim melosom i sefardskim vokalnim napjevima. Jedna neobična mješavina triju utjecaja koji se već vjekovima isprepliću na ovim prostorima. Rezultat je vrlo dojmljiv mini album sa šest pjesama. Nažalost, dub je možda premalo istaknut kroz produkciju, dok sve pjesme pate za boljom produkcijom i doista suvremenim klupskim prizvukom kakav su evidentno htjeli postići, ali nisu baš sasvim uspjeli. Svakako valja istaknuti impresivan vokal Vladimira Mićkovića koji sefardskim pjevanjem pjesmama daje jednu orijentalnu notu. Daleko bolji pristup, kako aranžmanima tako i produkcijski, ostvarili su Krešimir Tomec i Marco Grabber na nedavnom albumu „Deep In Croatia“ spajajući suvremene klupske downtempo ritmove i deep house s hrvatskom folklornom baštinom kroz koju se isprepleću karakteristični zvukovi Istre, Međimurja i Podravine, i to nakon što su već snimili i objavili dva albuma koja spajaju dalmatinski melos sa suvremenom downtempo produkcijom. Album „Kortižo Čaršija Škoj“ objavljen za švicarsku diskografsku kuću Red Fyah, doista je zanimljivo ostvarenje kreativne ekipe glazbenika čiji razvoj i te kako treba pratiti.

03. Nellcote „Disturbance in a Quite Summer Night“ (Geenger Records): Loš nastavak karijere

Prošle godine je Nellcote objavio EP „Surrender“ na kojem su se predstavili nostalgičnim, romantičnim i emotivnim pjesmama. I dobro je to zvučalo. Stoga pomalo čudi što su na novom albumu krenuli putem klasičnih rock pjesama referirajući se, kao i do sada, na razdoblje sedamdesetih godina prošloga stoljeća. Nove su pjesme skladateljski i aranžerski izuzetno dobro napravljene¸ što se posebno ističe u pjesmi „Trouble in disguise“. No to je možda i jedino što valja pohvaliti na ovom albumu. Sviračko umijeće ne nazire se ni u jednoj pjesmi posebno jer su pjesme odsvirane vrlo školski. Pritom glavni autor i skladatelj te pjevač Vinko Ergotić nikako ne zvuči kao pjevač. Lijepe boje glasa, ali vidljivo neškolovanog, pjeva na engleskom jeziku koji mu evidentno nije materinji te sve skupa zvuči kao loš pokušaj. Daleko bi bolje zvučao bend da Ergotić ostane u sjeni kao skladatelj i aranžer te da pronađu vokal koji bi svojim glasom i boljim izgovorom engleskog jezika dodao potrebnu snagu i emotivnu izražajnost sasvim dobrim pjesmama kakve su na ovom albumu. Možda čak i na hrvatskom jeziku. Pritom nije baš jasno kakvu su produkciju zamislili Ergotić, koji zaista želi dati sve od sebe, i Luka Grubišić Čabo, jer na momente glazba jede vokal ili pak zvuči šuplje i nedovršeno. Dobrom produkcijom i boljim idejama možda bi se nešto izvuklo iz ovog djela. Ukratko, neočekivano loš nastavak karijere grupe Nellcote i dobrog ali pogrešno ostvarenog autora i skladatelja Vinka Ergotića.