01. FLYER ‘3’ (CROATIA RECORDS): Dobri kao i stari Jinx

Iz nekog čudnog razloga grupa Flyer nije poznata i popularna kao grupa Jinx, iako se njihove pjesme na novom albumu ‘’3’’ gotovo pa nastavljaju na opus Jinxa s početka karijere. Činjenica je da Flyer nema Yayu, ali ima Maria Kovača koji je napisao svu glazbu i tekstove na albumu. Uzme li se u obzir to da su album producirali Zvonimir Dusper i Samir Kadribašić koji je svojevremeno svirao bas u grupi Jinx, riječ je o plesnom popu u svom najboljem izdanju, iako na prvim dvama albumima to baš i nije bio slučaj. Pjesme ‘’Nismo sami’’, ‘’Pjesma za dvoje’’, ‘’Sve je u redu’’, ‘’Sretno izgubljen’’, ‘’Inspiracija’’ i ‘’More’’ tijekom prijašnjih godina već su zasvirale u eteru, ali bez nekog većeg uspjeha, što pokazuje koliko su domaće radijske stanice trenutačno ‘’cijepljene’’ od dobrog ukusa. Valja dodati i odlučnu obradu pjesme ‘’Radio’’ grupe Haustor koja se našla na kompilaciji ‘’Zimzeleno a novo 3’’. Novi album grupe Flyer ‘’3’’ izuzetno je ugodno iznenađenje na domaćoj pop sceni, a dobro bi došli i remiksevi nekih singlova koji bi možda čak i lakše našli put ako ne do radijskih stanica, onda sigurno do klubova i publike koja bi rado zaplesala i uz domaće plesne hitove.

02. ČEDO I MATIJA ANTOLIĆ ‘BLUZ PO DOMAČEM’ (DALLAS RECORDS): Daleko više od blues albuma

Čedo Antolić na sceni je prisutan još od 70-ih godina i jedan je od najznačajnijih autora i izvođača duhovne glazbe u Hrvatskoj. Tijekom karijere snimio je i objavio osam albuma, a neko vrijeme surađivao je i s grupom Swing Again. Najnovije ostvarenje ‘’Bluz po domačem’’ snimio je u suradnji sa svojim sinom Matijom i nizom suradnika, od kojih valja izdvojiti ansambl Lado, Eduarda Jimmyja Matešića, Krešu Oremuša i još 20-ak glazbenika. Rezultat te suradnje, ali prije svega originalnog autorskog pristupa bluesu, s naglaskom na zagorski izričaj i narječje, apsolutno je fenomenalan. Unatoč mnogobrojnim suradnicima, pjesme su gotovo minimalističke i osobno iskrene, dok povremeno sudjelovanje Ladarica i gostiju od svake pjesme stvara pravo malo remek-djelo. Vrhunski aranžmani za koje je najvećim djelom zaslužan sin Matija, rijetko prirodni tekstovi prepuni istinskih emocija sa slikama iz rodnog kraja (Gornja i Donja Stubica) te fuzija bluesa i countryja, s karakterističnim zagorskim melosom i na momente gospelom, kroz vokalne dionice na zagorskom narječju te neskrivenim utjecajem New Orleansa i Mississippi bluesa, pa čak i ragtimea, obilježja su ovog fenomenalnog albuma. Pritom glas Čede Antolića, poput starog Afroamerikanca odnosno starog Zagorca, savršeno odgovara uz nevjerojatnu kolekciju raznih instrumenata koji se pojavljuju u pjesmama na albumu (violina, cimbal, klarinet, harmonika, bas, udaraljke, kontrabas, tamburice, harfa, klavir, ukulele…). Ni Miroslav Evačić ni Tomislav Goluban, kao svojevrsni predstavnici specifičnog zagorskog, odnosno međimurskog bluesa, nisu uspjeli u svojoj karijeri stvoriti djelo kakvo je uspjelo Čedi i Matiji Antoliću. Pritom treba istaknuti i to da svih 16 pjesama na albumu zvuče bolje od ikoje pjesme koje se izvode na Festivalu kajkavskih popevki zadnjih desetak godina. Blues album godine, ako ne i najbolji hrvatski blues album u 21. stoljeću.

03.ČUDNOREĐE ‘KOMPAKT DISKUTABILNO’ (VLASTITO IZDANJE): Zanimljivo ali slabašno

Ako je prvi album ‘’Dno je sve rjeđe’’ bio konfuzan, ali intrigantan album suludog kroničara konfuznih vremena sulude države u kojoj živimo, novi album ‘’Kompakt diskutabilno’’ nastavak je započete priče, ali mnogo slabije od prvijenca. I dok se na debitantskom albumu ova neobična rock trojka poigravala raznim glazbenim žanrovima, na novom albumu u prvom su redu stihovi Ognjena Bašića koje glazba prati više kao podloga. Nepovezanost stihova i glazbe umanjuju slušateljski dojam, dok Bašić pokušava na momente zvučati poput Serja Tankiana, ali s glazbeno slabijim pjesmama. Tekstualno zanimljivo, ali skladateljski neinventivno i svirački beznačajno. Bez obzira na to, album privlači u toj nesavršenosti i neozbiljnosti ponuđenog.