EoT Novo normalno (Menart): Nepotrebni kompromisi odličnog rock benda

Postoji taj jedan vječni problem hrvatskih rock bendova, a on leži u dilemi treba li nastaviti svirati i baviti se glazbom ako se malo ili nigdje ne svira, a radiostanice ne emitiraju njihove pjesme. Džaba odlične recenzije, hvalospjevi, tapšanja prijatelja i tetošenja obitelji ako bend stoji na mjestu. Ne svojom krivnjom, već zato što živi u zemlji u kojoj ništa osim mainstreama ne prolazi u radijskom eteru, a televizijama nisu zanimljivi jer ih ne prate skandali. Internet je velikim djelom otvorio nove kanale promocije, ali i te kanale treba znati dobro iskoristiti za što veći doseg. Brojni odlični bendovi odustali su od udaranja glavom o zid ma koliko dobri bili. Kako god, EoT je stigao do svog trećeg albuma. Na prvim dvama pokazali su tko su, što su, što znaju i zašto ih valja slušati, svojom iskrenom, žestokom svirkom i pjesmama s glavom i repom. Unatoč tome, nakon nešto više od sedam godina postojanja, ostao je gotovo nepoznat bend. Sudeći po preslušanom trećem albumu “Novo normalno”, EoT je pokleknuo i pogrešno skrenuo dodvoravajući se širokom krugu slušatelja, odnosno, radiostanicama. Pogrešno! Kako drugačije protumačiti novi album koji do šeste pjesme zvuči odlično, beskompromisno, brutalno, ali svejedno radiofonično, a od šeste kao da je u pitanju neki drugi bend. Poput onih tipičnih riječkih rock bendova koji sviraju power pop s jakim gitarističkim rifovima i pop melodijama. Nema sumnje da je jedan od razloga izrazito snažan i impresivan vokal Maje Kolarić, na prvih pet stvari, koju potom mijenja Boris Kolarić. Odlična je boja njegova glasa i dobar je vokal, ali uz njega EoT postaje posve drugačiji bend. I onda, pred kraj albuma, u pjesmi “Glas” gostuje odličan frontmen heavy metal grupe Tight Grips Krešimir Ćurić, koji se odlično uklopio u njihov žestoki izraz, uključujući i odlično zajedničko pjevanje s Majom Kolarić. A nakon tog zbunjivanja, album zatvara jedna power pop pjesma kao stvorena za radijski eter. Nažalost, unatoč prvom djelu koji zvuči vrlo impresivno i kvalitetno, novi album djeluje kao niz nepotrebnih kompromisa. Ipak, treba im svakako posvetiti pažnju jer u Hrvatskoj nema puno bendova koji svojim zvukom, izrazom i stihovima imaju što reći.

Ogenj RepubliKaj (Dallas Records): Beskompromisni punk rock Međimurci

Nakon što je više nego uspješno na prvim dvama albumima spojio celtic rock s punk rockom te sve prožeo međimurskim napjevima, uz neizostavno lokalno narječje, Ogenj je stigao do trećeg albuma. Iako se drži svog karakterističnog zvuka, može se reći da je Ogenj na prethodnom albumu “Si kak jen” ipak još uvijek malo eksperimentirao i na momente usporavao svoj glazbeni izraz. Novi album pršti od energije. Gotovo svih 11 pjesama žestoko je i moćno i predstavljaju Ogenj u nekom novom svjetlu. Koje će mnoge ljubitelje hard corea i čvrstog rock zvuka jednostavno oduševiti. Kao da su im popustile kočnice pa su napokon zapjevali i zasvirali kako su odavno htjeli, ali nije bilo prilike. Brzi punk rock rifovi, uistinu sjajan pjevač Tomislav Mihac Kovačić, odlični aranžmani i vrhunska svirka obilježili su novi album, koji će se, u to nema sumnje, na kraju godine naći među prvih deset. Simpatičnim prvim singlom “RepubliKaj”, prema kojem je naslovljen album, Ogenj je dao do znanja u kojem smjeru nastavlja i koliko im je stalo do vlastitog zvuka. Valja naglasiti da u “Kyrie” gostuje izvjesna Doris Kramarić, koja se skroz dobro uklopila u pjesmu, a slavni slovenski kantautor Vlado Kreslin kao da je stari član benda koji mu se vratio kako bi zajedno snimili pjesmu “Vojna”. Odlični aranžmani, odlična svirka i stvarno odličan album!