01. ELEKTRIČNI ORGAZAM ‘GDE SMO SAD’ (MASCOM RECORDS): Vlastiti gušt iskusnih rokera

Povratkom starog člana Ljube Đukića u Električni orgazam 2004. Gile i ostatak benda snimili su odličan album „To što vidiš to i jeste“ 2010., ali bio je drugačiji od prethodnih. Obožavatelji glazbe Električnog orgazma pomalo su ostali zatečeni jer je bend promijenio dotadašnji zvuk, predstavljajući Ljubu kao glavnog pjevača, ali i pjesme koje su bile kompleksnije i nadmašile su sve što su dotad radili, njihov karakterističan klasičan pristup s rock’n’roll pjesama na „prvu loptu“ i očekivanim hitoidnim refrenom. Novi album „Gde smo sad“ nastavak je albuma „To što vidiš to i jeste“ koji predstavlja Električni orgazam kao zrele muzičare koji uživaju stvarajući nove pjesme bez kalkuliranja jesu li napravili novih pet hitova ili nisu. To je novi početak, sličan početku njihove karijere kada su hrabro koračali nepoznatim stazama rock’n’rolla. Novi album obiluje pjesmama u kojima se osjeća utjecaj raznih rock grupa koje su na repertoaru njihovih soundtracka, odsvirane i predstavljene sa zadovoljstvom iskusnih muzičara. Sjajni skladateljski i aranžerski zahvati uz mnogo odličnih gitarističkih rifova i uzbudljiv spoj funka i rocka, sa simpatičnim tekstovima kakvi su oduvijek krasili bend. Kome se svidio prethodni album, uživat će u novom jer Električni orgazam je još uvijek jedan od najboljih rock bendova s ovih prostora koji svira iz vlastitog zadovoljstva, nudeći nam svoj zvuk. Ponešto promijenjen, ali i dalje pitak i uzbudljiv.

02. THE STRANGE ‘ECHO CHAMBER’ (DANCING BEAR RECORDS): Dobro, ali ne kao debi album

Kada su prije 14 godina The Bambi Molestersi s Chrisom Eckmanom, skladateljem i pjevačem američke grupe The Walkabouts snimili zajednički album „Nights Of Forgotten Films“, iznenađenje je bilo veliko i opravdano. Njihovo zajedničko ostvarenje bilo je originalno glazbeno djelo jedinstvene atmosfere. U međuvremenu je puno vode proteklo ispod njihovih mostova, ali snimanje novog albuma ipak je dogovoreno. Iako su u projekt očekivano ušli članovi grupe The Bambi Molesters, velik dio posla obavili su članovi riječke grupe My Buddy Moose, a album je producirao Talijan Antonio Gramentieri iz grupe Sacri Cuori. Na albumu uz Praški filharmonijski orkestar gostuje i hrvatska kantautorica Irena Žilić koja se savršeno uklopila u pjesmi „Dead End Shore“. No iako je riječ o velikom i važnom albumu, ukupni dojam ipak je malo slabiji od njihova prvijenca. Osim što je Gramentieri preslikao glazbenu sliku svog benda Sacri Cuori na The Strange, njihove pjesme ofarbane americanom, odnosno alter countryjem i baroque popom, ma koliko dobro zvučale, pomalo su predvidljive i ne nude isto uzbuđenje kao one na prvom albumu. Bez sumnje vrlo kvalitetne pjesme, ali uz manjak fantastične atmosfere koju su ponudili na prvijencu. Odmakom od surf rocka, a i upotpunjavanjem grupe članovima My Buddy Moose, The Strange zvuče proračunato i ziheraški, iako im se ne može puno toga zamjeriti.

03. KEVLAR BIKINI ‘RANTS, RIFFAGE AND ROUSING RHYTHMS’ (GEENGER RECORDS): Gdje je nestao Kevlar Bikini?

Kada su se Kevlar Bikini pojavili na sceni 2012. debitantskim albumom „Explodisiac“, originalnim čvrstim zvukom izgrađenim na mješavini rock’n’rolla, rockabillyja i metala te sjajnim pjevačem Matijom Aukerom, dočekala ih je eksplozija oduševljenih glazbenih kritičara širom svijeta. Malo je koji hrvatski bend dobio toliko pozitivnih recenzija za debi album kao oni. I to od najrelevantnijih glazbenih medija. Što se nakon toga dogodilo nije baš jasno, ali već je drugi album 2014. „Hi-Fi Or Die“ bio nešto slabiji, objavljen za britansku diskografsku kuću Overdub Recordings koja nije iskoristila sav njihov potencijal. I onda su imali pauzu do ove godine, kada su objavili treći album kompliciranog naziva „Rants, Riffage and Rousing Rhythms“. Kako je u bendu ostao samo Mario Berta, osnivač i idejni tvorac ovog obećavajućeg benda, pomalo čudi da su na trećem albumu potpuno promijenili glazbeni izraz, nudeći novu zvučnu sliku grupe Kevlar Bikini. „RR ‘n’ RR“ je album ispunjen velikom energijom, Bertinim vokalnim gnjevom i razornim gitarističkim rifovima, ali to je kilometrima daleko od grupe kakva je bila kada su krenuli osvajati svijet. Nema više one originalnosti i teške r’n’r buke ukroćene i predstavljene pod imenom Kevlar Bikini. Deset novih pjesama više su izraz gnjeva kroz fino neukroćenu rock buku, nego originalna glazbena tvorevina. Nije to loše, ali već su se predstavili bolji nego što su sad pa je ovaj album pad grupe.