Egoless „Dubternal“ (MEDi): Dubom protiv umjetnog svijeta

U opisu novog albuma Ognjena Zečevića odnosno Egolessa stoji: „‘Dubternal’ je oda ljekovitoj moći instrumenata. Oda ljudskom dodiru u sve većem umjetnom svijetu. Oda tom mladom pankeru s gitarom na leđima koji ide prema prostoru za probe, podsjećajući ga da se uvijek isplati baviti se kreativnošću u svim formama i oblicima.“ I to je zapravo najvažnije što treba znati o ovom albumu prije nego što se uroni u njegovu ljekovitost proizišlu iz dugogodišnjih glazbeno-egzistencijalnih istraživanja ovog sjajnog autora, multiinstrumentalista i producenta koji je svoj dom pronašao u dubu. Kao i u najboljim momentima svog dosadašnjeg stvaralaštva koje ga je dovelo među najcjenjenije dub autore i producente u svijetu, Egoless je ponovo podigao letvicu kreirajući novo poglavlje dub glazbe. Istraživanje tog žanra odvelo ga je duboko u unutarnji svemir i korijenski zvuk duba, koji je potom nadogradio svojim producentskim zahvatima i nekim briljantnim aranžerskim momentima. Slušanje albuma „Dubternal“ jedinstveno je dub-putovanje prekrasnom glazbom koja će vas doista i izliječiti ako joj se prepustite. Možda ne koliko i Zečevića, ali će sigurno ostaviti traga na vama, vašoj glazbenoj znatiželji i osobnim kriterijima dobre glazbe. Osim toga, pitanje je dana kada će neki filmski redatelj otkriti koliko je ta glazba zapravo filmična te da je Egoless potencijalno veliki skladatelj filmske glazbe. Ne bi trebalo biti iznenađenje nađe li se ovaj album na samome vrhu godišnjih svjetskih ljestvica najboljih dub izdanja, jer ovo je takav album. Odličan, magičan, moćan i ljekovit.

Jonathan „Everyone else is OK“ (LAA): Velike i moćne pjesme

Prošlo je punih šest godina od albuma „To Hold“ i sedam od albuma „To Love“, koji su potom 2021. godine objavljeni kao zajedničko izdanje „To Hold/To Love“. Grupa Jonathan je sve to vrijeme bila tu negdje sa strane, prisutna, ali kao da je zapravo nije bilo. Na radiju nisu dovoljno cijenili njihovu kvalitetu, a koncerti su bili rijetki. Ipak, u tom periodu radili su na novim pjesmama, koje su se ovih dana pojavile na albumu „Everyone Else Is OK“. To su velike i moćne pjesme, ali kao da su nastajale pod nekim emotivnim pritiskom. Skladateljski su odlično napravljene, na momente aranžerski zadivljujuće zahtjevne, ali pitke. Imaju tu vrstu jednostavnosti koju je najteže dobiti pri skladanju pop melodija. Poput dobrog scenarija za film koji će vas iznenaditi svojom radnjom, kao teška ljubavna drama. Većina pjesama laganijeg je ritma izuzev sjajne „Have It All“ koja donosi eksploziju čvrstog rocka s kakvim su se zapravo i probili i po kojem su poznati. Čak je šteta što nema više takvih pjesama na albumu. Zanimljiv je i svojevrsni eksperiment za Jonathan, pjesma „Oh, my God“ kojom dominira plesni elektronički ritam, a kroz dramatične obrate priziva gotovo šizofrenost, u čemu možda i najviše do izražaja dolazi vokal Zorana Badurine, odlično stopljen s bendom. Treba obratiti pažnju i na posljednju pjesmu „Mirror“, koja je također zapravo eksperiment, ali odlično složen i predstavlja Jonathan u jednom posve drugačijem svjetlu. Očigledno su počeli istraživati neke nove glazbene žanrove, uz specifičnu vokalnu interpretaciju koja prenosi filozofsko-egzistencijalističke poruke. Pritom treba naglasiti da gotovo nijedna pjesma nije kraća od pet minuta te da sve podsjećaju na kratke priče i oduševljavaju svojom poetičnošću. Dakako, sve zajedno odličan album na koji se predugo čekalo!