GLAZBENE RECENZIJE: Dunja Knebl i Kololira, Them Moose Rush, Fantom

Autor:

Dunja Knebl i Kololira „Tamo gori“ (Geenger Records): Ozbiljan izlazak na globalnu world music scenu

Suradnja Dunje Knebl i grupe Kololira rezultirala je već trećim i ujedno najboljim albumom, na kojem su odlučili obraditi tradicijske pjesme Engleske, Ukrajine, Rusije, SAD-a, BiH i Hrvatske. S tradicijskim napjevima i melodijama Dunja Knebl savršeno se snalazi, a odlično su ih savladali i muzičari iz grupe Kololira koji su svojim muškim vokalima na momente sjajno upotpunili cjelokupni dojam. Međutim, jedna stvar odmah upada u oči. Unatoč vrhunskim vokalnim dionicama i pratećim muzičarima, produkcija je na albumu gotovo preuzela glavnu ulogu. Izuzetno precizno naglašeni instrumenti i pojedini zvukovi savršeno se sljubljuju sa ženskim vokalom. Stoga valja istaknuti da je materijal snimio, miksao i masterirao Doringo, u studiju Slamasonik, od studenoga 2018. do ožujka 2020. godine. Bio je to dugotrajan i vrlo ozbiljan rad zbog vrlo specifičnih aranžmana koji se protežu od šapata i jedva primjetnih zvukova do krešenda. Kao da su Dunja Knebl i Kololira odlučili ovim albumom ozbiljno zakoračiti na globalnu world music pozornicu pa ne bi začudilo da ih Geenger Recordsu otme Chris Eckman za svoju diskografsku kući Glitterbeat Records. S obzirom na sve što su na ovom albumu ponudili, sve su šanse da se njihov dolazak i te kako primijeti i pohvali.

Them Moose Rush „Dancing Maze“ (Dostava zvuka): Jedan od najboljih rock albuma ove godine

Kada je ova sjajna grupa iz Bjelovara objavila svoja prva dva izdanja „Three π One“ i nastavak „Three π Two“, 2014. odnosno 2015. godine, bilo je jasno da je riječ o nekonvencionalnim muzičarima koji na specifičan način promišljaju svoju muziku, nakon temeljita proučavanja raznih glazbenih pravaca i trudeći se biti što bolji na svojim instrumentima – gitari, basu i bubnjevima. Dokaz za tu tvrdnju ponuđen je još albumom „Don’t Pick Your Nose“ iz 2018. godine, koji je pokazao da jako dobro znaju što rade i da je to što rade na svjetskom nivou. U prilog tome govori i činjenica da su s lakoćom dogovorili i odradili veliku europsku turneju prošle godine. Njihova neočekivano dobra kombinacija plesnih ritmova i matematički preciznih gitarističkih rifova, uz česte noise momente, izdvojila ih je iz prosjeka i ponudila potpuno svjež i novi pristup rock glazbi. Novi album nazvali su „Dancing Maze“ želeći naglasiti upravo taj plesni groove i matematički spektar. Pritom je sama ideja za tekstove toliko suluda da joj treba pridati posebnu pažnju. O tome su rekli: „Sve pjesme na albumu nazvali smo imenima svojih likova koji plešu kroz labirint, a svaki ima jedinstveni put i atmosferu u kojoj dolazi do cilja. Nekad su to poznate osobe, ali to nema nikakve veze s preferencijama benda. Na primjer, Dolly Parton u jednoj pjesmi brije svoje majmune. Ne znam otkud nam ta scena uopće, ali je ludilo ako si vizualiziraš pa se iz te ideje izrodio i cover za album koji smo sami radili.“ Ukratko, novi album grupe Them Moose Rush trenutno je najbolje što hrvatska rock scena nudi. Originalno i kvalitetno, s odličnim pjevačem, neobično privlačnim melodijama i fantastičnim, bravuroznim sviranjem uz vrhunsku produkciju.

Fantom „Karantin“ (Više-manje zauvijek): Život u izolaciji uz sanjivi retrowave synth pop

Beogradski glazbenik Petar Wagner, koji se predstavlja kao Fantom, za sebe kaže da je pripovjedač noćnih priča koje se dešavaju na mračnim i pustim ulicama, u sobama s prigušenim svjetlima, skrivenim klubovima Beograda, Zagreba, Ljubljane ili bilo kojeg drugog grada do kojeg ga te noći put navede. I to je zapravo vrlo dobar opis njegove glazbe, sanjivih retrowave synth pop melodija kroz koje on šapuće priče. Riječ je o EP-ju koji je nastao kao posljedica boravka u karanteni Beograda, u nekoj, kako je istaknuo, tuđoj sobi u kojoj je s jednom gitarom, mikrofonom i laptopom snimio ove pjesme. Produkcijski očekivano nedovoljno kvalitetno, ali zato aranžerski neodoljivo privlačno i simpatično. Fantom je izvukao iz prašine zavodljivi retro zvuk plesnih podija šezdesetih i spojio ga sa sanjivim synth popom; nastale su podatne pjesme koje se lako uvlače pod kožu, uz klasičan nedostatak talenta za barem jednu na prvu pamtljivu pjesmu odnosno hit koji bi nosio ovaj EP. Nastavi li ovim putem, taj bi hit mogao isplivati već s prvim sljedećim izdanjem. Ugodno iznenađenje.

Komentari

Morate biti ulogirani da biste dodali komentar.