01. DNO ‘DNO’ (GEENGER RECORDS): Zaboravljena nota drskosti i buntovništva

Iako su prošli nezasluženo ispod radara tijekom 2018. godine, grupa Dno zaslužuje uglavnom pohvale za svoj nastupni album „Dno“. Pogrešno je napisati da je riječ o mladom bendu, odnosno debitantima, s obzirom na to da je ova bazična rock trojka već zajedno svirala u odličnom bendu Cherkezi United. Odemo li još unatrag, bilo je tu i sudjelovanja u grupama The Babies, No Comment, Minus Cway, Porota itd. Dno je bend koji je čvrst, odlučan i odlično uvježban. To je ujedno njihova prednost i snaga, ali im ne bi škodilo da imaju malo više skladateljskih ideja. Riječ je o vrlo dobrom rock bendu s iznimno kvalitetnim tekstovima i sjajnim gitarističkim rifovima. Pjesma „Ovo je dno“ u kojoj gostuje Mladen Badovinac iz grupe TBF bila bi veliki radijski hit da u Hrvatskoj postoje radijske stanice i glazbeni urednici koji sami znaju prepoznati kvalitetan domaći bend i emitiraju pjesmu bez straha od cenzure ili otkaza. Razni utjecaji čuju se u svakoj pjesmi, ali važno je da se ipak predstavljaju svojim karakterističnim zvukom koji zaslužuje maksimalnu pažnju domaće publike i publike susjedstva. Nema se puno toga prigovoriti ovom odličnom rock bendu koji samo treba što više svirati pred što većem brojem ljudi koji će zasigurno prepoznati njihovu kvalitetu. Dno nudi čvrsti rock zvuk i zaboravljenu notu drskosti i buntovništva.

Prvo službeno izdanje, EP ‘’ABOP’’ (s četiri pjesme) odličan je ‘’službeni’’ ulazak na scenu, ali za probranu publiku koja želi nešto više od klasičnih plesnih hitova. ABOP ne poštuje nikakve zakonitosti radiofonične plesne glazbe kada je u pitanju dužina pjesama jer njihove pjesme traju u prosjeku sedam minuta. Potrebna doza kreativnosti i maštovitije ispunjenosti pjesama dobro bi im došla, no kako je ovo debitantsko ostvarenje, pola im se prašta.

02. JEREMIAH’S ‘TIME TO ROB’ (JUDA RECORDS): Loš početak jednog odličnog benda

Oni su pobjednici Croatian Blues Challengea u kategoriji najboljeg benda, pobjednici su i Hrvatskog glazbenog festivala 2018., a osvojili su i nagradu Mega Muzika Award za The Best Young Band 2017. Kao pobjednici Croatia Blues Challengea nastupali su i u Memphisu, u državi Tennessee u SAD-u pa su i dio albuma snimili u Nashvilleu, u studiju Dark Horse Recording. Unatoč svim tim nagradama i postignućima Jeremiah’s svejedno zvuči kao bend koji se tek okupio i slijede godine vježbanja i dokazivanja. I producent koji im je snimao album u studiju u Nashvilleu mogao bi se zamisliti nad svojim poslom. Loš početak jednog odličnog benda pred kojima je sjajna karijera. Odlični aranžmani dokaz su da je riječ o glazbenicima koji znaju što rade, iako to još nisu pokazali na pravi način. Pjevačica grupe Mirta Juran rijetko je dobar primjer pjevačice s odličnim glasom koji zna koristiti. Ona ima samouvjerenost i drskost u glasu potrebne za iskrenu i uvjerljivu izvedbu. Njihova mješavina bluesa i funka trebala bi biti s više naglašenim i bolje izvedenim funkom pa bi i njihov glazbeni izraz dobio veću karizmu, a Mirta ima sve predispozicije da s ovim momcima napravi sjajnu glazbenu karijeru. Bend koji obećava ali su to, nažalost, vrlo loše pokazali nastupnim albumom.

Prvo službeno izdanje, EP ‘’ABOP’’ (s četiri pjesme) odličan je ‘’službeni’’ ulazak na scenu, ali za probranu publiku koja želi nešto više od klasičnih plesnih hitova. ABOP ne poštuje nikakve zakonitosti radiofonične plesne glazbe kada je u pitanju dužina pjesama jer njihove pjesme traju u prosjeku sedam minuta. Potrebna doza kreativnosti i maštovitije ispunjenosti pjesama dobro bi im došla, no kako je ovo debitantsko ostvarenje, pola im se prašta.

03. OST ‘MAČKA NA VRUĆEM LIMENOM KROVU’ (DALLAS RECORDS): Simbioza Magellija i Mrleta

Damir Martinović Mrle, član grupe Let3 i njegova životna i glazbena partnerica Ivanka Mazurkijević, niz godina stvaraju glazbu za film i kazalište. Najnovije djelo glazba je za kazališnu predstavu „Mačka na vrućem limenom krovu“ Tennesseeja Williamsa i režiji Paola Magellija, u produkciji HNK Zagreb. Kako bi se objasnio značaj i važnost skladatelja i redatelja, treba reći da je Damir Martinović Mrle Paolo Magelli kazališta, odnosno da je Paolo Magelli Mrle hrvatske glazbene scene. Njihova simbioza izrodila je ovo izvanserijsko glazbeno djelo skladano za potrebe kazališne predstave koje ima i svoju izvaninstitucionalnu, odnosno izvankazališnu vrijednost. Njihova glazba odigrala je važnu ulogu u ovoj predstavi, ali je i toliko bogata idejama, aranžmanima i skladateljskim i produkcijskim zahvatima da može funkcionirati kao konceptualno ostvarenje bez znanja o tome za što je bila namijenjena. Mistično, odlučno i tankoćutno, ali nevjerojatno primamljivo, pitko i zavodljivo. Kao što su Mrle i Ivanka ranije kao Mr.Lee & IvaneSky pokazali tko su i kako glazbeno razmišljaju, tako je i ovo njihovo novo namjenski skladano glazbeno djelo izvan svih žanrovskih gabarita, neomeđeno i izazovno slobodno da bi se uživalo u njemu. Nakon preslušanog soundtracka javlja se želja da slušatelj pogleda predstavu, što govori o tome koliko je dobra i izazovna glazba koju su stvorili.