Dimitrije Dimitrijević „Leđa mala“ (Menart): Izvanserijsko glazbeno djelo

Ako je prethodni album „Čar-pitanje“ Dimitrija Simovića iz 2020. godine bio sjajan primjer dream popa, chamber popa ili ambijentalne indie glazbe, onda je album „Leđa mala“ korak ispred i elegantno koketiranje s trip hopom bez posebne potrebe odstupanja od spomenutih glazbenih žanrova. Jer „Leđa mala“ su jedno toplo diskografsko ostvarenje u kojem se Simović predstavlja kao sjajan skladatelj, potom basist i na kraju, ništa manje važno, kao vrhunski pjesnik. Kroz devet novih pjesama juri toboganom svakodnevnih padova i ustajanja i otvara raskošnu paletu emocija. Izuzetno slikovito, ali istovremeno jednostavno, što je možda i najteže postići. Simović se pritom okružio sjajnom ekipom glazbenika među kojima su Leo Beslać, Sara Renar, Sara Ercegović i Vedran Peternel. Svatko od njih sjajan i hrabar u svojim glazbenim dionicama i svom doprinosu ovom začudnom albumu, koji osvaja već nakon prvog slušanja. Presmiono bi bilo vući paralele s ranim radovima grupe Radiohead, ali svakako treba naglasiti hrabar eksperimentalni pristup koji s nevjerojatnom lakoćom „drži vodu“ i vodi u posve novi glazbeni smjer koji je pitak, uzbudljiv i intrigantan. Zbog svega toga ovo je jedan od boljih albuma 2023. godine i dokaz koliko je Simović velik i važan skladatelj čiji rad treba s velikom pažnjom pratiti. Doista izvanserijsko glazbeno djelo.

Vladimir & Kalafat „Evala Mare Evala“ (PDV Records): Uzbudljivo, intrigantno, mračno i moćno

Akademski kipar, slikar i grafičar Vladimir Mićković, istovremeno i intrigantan skladatelj, glazbenik i bivši član sastava Mostar Sevdah Reunion, objavio je 2018. godine kao Vladimir & Kalafat „Riva degli Schiavoni“ te 2021. album „El Shatt“, na kojem je predstavio svoje viđenje Dalmacije i Mediterana kroz gorku i snažnu priču o zbjegu stanovništva Dalmacije 1944. godine u izbjeglički logor u egipatskoj pustinji. Kao ideja i projekt fantastično, a kroz realizaciju pomalo manjkavo. Svejedno, Mićković je nastavio nizati svoje glazbene impresije te je nedavno objavio novo glazbeno eksperimentiranje pod nazivom „Evala Maria Evala“. Novi album posvećen je periodu 19. stoljeća, kada su se brojni Dalmatinci u potrazi za boljim životom odselili u Istanbul kako bi se ostvarili kao brodograditelji, kapetani, inženjeri, kartografi, tiskari… Stoga Vladimir & Kalafati plove glazbom od Dalmacije do Bospora. O opusu Vladimira Mićkovića zapisano je da „svojim albumima upriličuje transcendentalna povijesno geografska putovanja Braudelovim Mediteranom, a svojim sjajnim glasom je vodič kroz glazbena iskustva i tradicije svijeta iz kojeg je potekao“ – i to je zapravo najbolji opis njegove glazbe. U svom viđenju povijesnih događaja koje kroz glazbu dočarava, ne libi se prigrliti dalmatinske pjesme, ambijentalnu elektroniku, mračne skladateljske momente i arhaični jezik nekog povijesnog razdoblja, uz repetitivne dionice, spajajući na momente nemoguće glazbene pravce. Poput nekog soundtracka za film koji nikada neće biti snimljen, ali zato kroz glazbu možemo ploviti tim povijesnim momentima. Uzbudljivo, intrigantno, mračno i moćno. Ovo nije glazba za svakoga, ali tko je otkrije i upije živopisne slike koje stvara, teško će mu „izići iz glave“.