Daleka obala „Kao sad“ (Dancing Bear Records): Dostojan povratak na scenu

Gotovo je nevjerojatno da Daleka obala ima jednako “lošeg“ novog pjevača kao što je bio Marijan Ban. Njihovi obožavatelji mogli su se tijekom ove godine na nastupima širom Hrvatske, pa tako i u Domu sportova i na Gripama, osvjedočiti koliko je novi pjevač, stari muzičar Jakša Krilatić Jordes, sjajno zamijenio Bana. To potvrđuju i prvi singlovi kojima su najavili veliki povratak na scenu. Ban je svojim vokalom, gotovo lišenim melodioznosti, bio barem 50 posto Daleke obale pa mu doista nije bilo lako pronaći dostojnu zamjenu. Jer on je utjelovio savršeni spoj rocka, bluesa i dalmatinske „ulice“, dajući poseban „šug“ grupi i njenim pjesmama. Upravo su zato i dosegnuli kultni status i ostavili neizbrisiv trag na hrvatskoj pop rock sceni te svojim pjesmama obilježili devedesete i razveselili brojnu publiku, koja ih je s vremenom naučila napamet pa se i dan danas pjevaju na kućnim zabavama i prigodnim veselicama. Ta Banova karizma u spoju s odličnim pratećim bendom, ali i jedinstvenim stihovima, od Daleke obale napravila je veliki bend u hrvatskim okvirima i na neki način stvorila tu jednu urbanu scenu u Dalmaciji. Odlaskom Bana činilo se da je grupi Daleka obala došao kraj. Sve dok u njoj nije zapjevao Jordes, koji se svojim vokalom savršeno nadovezao na Bana te i sam blagoslovio njegovo mjesto pjevača u grupi. Tako bi se komotno moglo zaključiti da su unatoč pauzi od dvadesetak godina, članovi Daleke obale nastavili tamo gdje su stali sa svojim zadnjim albumom „1999 -2000“. Svakako treba dodati da je bend sada puno zreliji, kvalitetniji i zvučno moćniji. Više nema Bana, ali tu je Jordes. Muzički su bolji, ali im nedostaje pjesama koje će se uvući u kolektivnu memoriju – iako se novim pjesmama doista nema što prigovoriti. Ovo je dostojan i prikladan povratak starih morskih vukova, koji će svejedno češće morati svirati stare pjesme jer je njihova prošlost prevelika da bi je novi život grupe prestigao.

Mel Camino „Hrčkov krug“ (Croatia Records): Zastarjele pop pjesme

Velikogorička rock grupa slabog dosega i uspjeha došla je do svog petog studijskog albuma. Gotovo nevjerojatno uporni, ali i svjesni svoje bezuspješne upornosti jer sami sebe nazivaju rock’n’roll Sizifima, neće se ni s novim albumom puno pomaknuti s mjesta. Vrlo zastarjeli pristup pop i rock pjesmama za čije snimanje su angažirali čak tri sjajna producenta: Marka Mrakovčića, Hrvoja Prskala i Antonina Šimića. Nažalost, ni oni im nisu pomogli da snime barem jednu pjesmu koja bi se mogla naći u redovnom programu hrvatskih radiostanica. Između negdje i nigdje smjestilo se njihovih devet novih pjesama, koje ne pozivaju na novo slušanje niti privlače pažnju. Iako je naočigled sve na svom mjestu, pjesme zvuče nezanimljivo, zastarjelo i neprivlačno. Možda je vrijeme da shvate da Sizif nikada neće uspjeti u svom naumu. Mel Camino nije loš bend, ali kao da je zapeo u nekom vlastitom vremenu i prostoru. Što ne znači da neće pronaći svoju publiku. Autor svih pjesama i pjevač Zlatko Majsec možda i nije najbolje rješenje za pjevača jer svojim pjevanje zapravo kvari skladateljski i aranžerski dojam novih pjesama. Unatoč iskrenom trudu benda i dobrim namjerama, sveukupni dojam je, nažalost, loš.