01. CHUI I JAZZ ORKESTAR HRVATSKE RADIOTELEVIZIJE ‘CHUI OVU GLAZBU’ (DANCING BEAR): U konkurenciji za najbolji album 2017.

Nakon triju studijskih albuma i titule najboljeg domaćeg albuma 2015. godine po anketi provedenoj među hrvatskim glazbenim kritičarima u tjedniku Nacional, hrvatski jazz sastav Chui ostvario je suradnju sa sve hvaljenijim Jazz orkestrom HRT-a. Rezultat te suradnje je njihov zajednički dvostruki album, odnosno audiozapis s dvaju rasprodanih koncerta održanih u dvorani Gorgona Muzeja suvremene umjetnosti u Zagrebu, u ožujku ove godine. Vjerojatno je i publici na tim koncertima bilo jasno da su doživjeli jedan od najboljih hrvatskih jazz koncerata posljednjih godina pa je ovaj dvostruki album nagrada svima njima kao i svima onima koji nisu uživali na tom koncertu. Album nudi osam skladbi u fantastičnim novim aranžmanima i bonus pjesmu ‘’tebi putujem’’ grupe Chui u kojoj gostuje Josipa Lisac. Valja istaknuti vrhunske aranžmane koje su većim djelom potpisali Andreas Marinello, dirigent i voditelj Jazz orkestra HRT-a te glazbenici Joe Kaplowitz i Luka Žužić, ali i sjajnu produkciju albuma za koju su zaslužni Toni Starešinić, vođa grupe Chui i Zvonimir Dusper Dus. Rezultat je fantastično diskografsko ostvarenje koje ulazi u borbu za najbolje izdanje objavljeno u 2017.

02. GARAGE IN JULY ‘SJAJ U BLATU’ (CROATIA RECORDS): Odlučno i na dobrom putu

Garage In July na sceni su već šest godina i objavili su nekoliko diskografskih izdanja, ali nisu stekli značajnije mjesto na sceni zbog dobro poznatog razloga: nezainteresiranosti medija u Hrvatskoj za nove izvođače. Uzme li se u obzir to da je njihov bazični glazbeni izraz delta blues s naglaskom na swamp r’n’r i vrlo čvrsti rock groove, jasno je da ih je gotovo nemoguće čuti u hrvatskom radijskom eteru. Novi EP ‘’Sjaj u blatu’’ predstavlja ih u vrlo dobrom svjetlu rock benda koji jako dobro zna što hoće i vraški se trudi držati zacrtanog glazbenog pravca. Ponekad u tome uspijevaju, naročito kada se drže korijenskog bluesa a ponekad ne, kada žele zvučati modernije, iako su svirački iznimno dobri. Tekstovi na hrvatskom, ne česti kod takve vrste rock bendova, izdvajaju ih od sličnih domaćih i regionalnih rock grupa. Kada bi ponudili prljaviji i moćniji zvuk, izražajnije pjevanje i bolje tekstove, mogli bi zainteresirati daleko više publike nego dosad. Vrlo pristojan EP koji ima svojih mana, ali kojim Garage In July upućuju poziv svima da obrate pažnju na njih. Bend koji svakako treba pratiti u razvoju karijere.

03. FATERKOPF ‘HOTEL ROYAL’ (VLASTITO IZDANJE): Zanimljivi glazbeni projekt iz Osijeka

Iz Osijeka iz nekog nepoznatog razloga rijetko dolaze zanimljivi glazbeni projekti. Jedan takav, i to već na prvo slušanje, zove se Faterkopf. S naglaskom na zvuk pijanina u fino aranžiranom skladu s ostalim instrumentima i poeziju koja je više interpretirana nego pjevana, ova osječka trojka ima sve predispozicije nametnuti se svojom kvalitetom. Iako pjesma koja otvara album (‘’Anatom’’) neodoljivo podsjeća na projekt Manofon Vedrana Križana i Borisa Štoka, Faterkopf nakon ulazne pjesme nudi šetnju kroz ostale glazbene žanrove, miješajući pjesme na hrvatskom i lošem engleskom. Pomalo pretenciozno, ali vrlo zanimljivo uz neskriveni utjecaj Nicka Cavea i njegova mračnog glazbenog izraza, no i Sergea Gainsbourga i njegova obola popularnoj glazbi. Za razliku od mnogih sličnih bendova sanjivih melodija koji naglašavaju atmosferu, Faterkopf na prvo mjestu stavlja vrlo lijepu poeziju. Na žalost, pjevač povremeno posrće i svojim ugodnim glasom u potpuno krivom tonalitetu uništi poneku pjesmu. Svejedno, Faterkopf je vrlo ugodno iznenađenje koje bi bilo pravi užitak doživjeti na pozornici kao predgrupu bendu Moskau.