Chasing Nord „Last Rain On Earth“ (Dallas Records): Postapokaliptična rock energija

Ima tih nekih domaćih rock bendova koji pripadaju samom vrhu svjetske rock scene, ali nikada u Hrvatskoj nisu ostvarili dovoljnu vidljivost i popularnost da ih javnost prihvati kao vrhunski rock produkt. Jedan od takvih bendova bio je i riječki Father, koji je od 2003. do 2010. objavio dva fenomenalna heavy metal albuma. Unatoč svim mogućim pohvalama, sve je stalo i Father je upamćen kao jedan od najboljih, ako ne i najbolji. Par godina kasnije vrhunski rock pjevač Mihael Prosen, koji se formirao upravo kroz grupu Father, osnovao je grupu Nord s kojom želi nastaviti gdje je stao, ali u nešto, uvjetno rečeno, mekšoj varijanti, bliže klasičnom rocku, a dalje od metalne jezgre. Objavili su 2017. godine album „Play Restart“ koji su promovirali na višetjednoj turneji po Kini i istočnoj Europi. Nažalost, u Hrvatskoj je album prošao ispod radara. Njihov prog-metal ili možda ipak preciznije, čvrsti rock s energijom metala, dobio je veliko svjetsko priznanje kada im je pjesma „Sonic Heart“ ušla u polufinale globalnog međunarodnog natjecanja novih bendova International Songwriting Competition u konkurenciji od 26.000 pristiglih pjesama. Nord potom postaje Chasing Nord, a apokalipsa izvor inspiracije za novi album „Last Rain on Earth“. Tamo gdje su stali američki metalci Mastodon, nastavio je Chasing Nord, uz eruptivnu energiju kakvu ima grupa Gojira, ali i melodioznost jednih Foo Fightersa. Ukratko, idealna mješavina za adrenalinski rock album. Prosen se ponovo pokazao kao vrhunski pjevač koji može dominirati glasnom rock mašinom koju čini ostatak benda. Uvježbana, brutalna i nemilosrdna rock mašina sjajnih glazbenika snimila je soundtrack za život u postapokaliptičnoj eri. U trendu aktualnih televizijskih serija i filmova i tako da se svatko može poistovjetiti s njihovom pričom i uživati u pjesmama koje su istovremeno izuzetno žestoke i melodiozne. Izdvojio bih odličnu obradu pjesme „I Feel You“ grupe Depeche Mode, koju su prearanžirali u klasičnu rock pjesmu udahnuvši joj tako novu snagu i neki novi život. Fenomenalan rock album koji će prije dobiti priznanja širom svijeta nego u Hrvatskoj gdje je i nastao, a zaslužuje biti hvaljen i slavljen.

LoM „Prilike“ (Vlastito online izdanje): Spoj elektronike, etna i rocka

Više i nije novost kada neki novi zanimljivi bend dolazi baš iz Koprivnice, jer unazad par godina Koprivnica se pokazala kao rasadnik sjajnih glazbenih ideja i dom vrhunskih glazbenika i skladatelja. U njih se ubraja i grupa LoM, nastala 2020. godine, a čine je Dragana Pandža kao pjevačica, Aleksandar Rapaić na ritam mašinama i elektroničkim zvukovima, a svira i bas, te Leo Banek koji svira gitare. Ovih dana objavili su debi album „Prilike“, koji zaslužuje pažnju jer osim što je drugačiji od brojnih domaćih debitantskih albuma, odudara i kvalitetom. Nije tu još uvijek sve na svom mjestu, ali je privlačno, intrigantno i zavodljivo. Grupa LoM odlučila se za u Hrvatskoj ne baš čestu kombinaciju rocka i elektronike, uz naglašene drum’n’bass ritmove i autohtone etno elemente. Pomalo neobičan miks žanrova, no oni su ih sjajno spojili u vrlo dobar album. „Prilike“ otvara vrlo agresivna, ali istovremeno plesna pjesma „Utopljen“, naglašenih elektroničkih momenata i tribal groovea koji zaziva jedan Asian Dub Foundation, ali i neodoljivo podsjeća na rane radove odlične banjalučke grupe Sopot. Sjajan uvod u ostatak albuma, koji ipak ne uspijeva održati tu razinu kvalitete. Na momente brutalni u zvuku, ali neskriveno melodiozni, originalno pristupaju glazbi i kroz kombinaciju žanrova i glasom i načinom pjevanja Dragane Pandže. Njezin glas i stil puno su bliži hrvatskoj zabavnoj glazbi, ali za razliku od nekih pjevačica u hrvatskim alter i indie bendovima, Pandža se trudi što bolje pjevati i u tome uspijeva. Iako povremeno nije baš posve u skladu s dinamikom i pjesmom, taj njezin način pjevanja neobično paše njihovu specifičnom glazbenom izrazu. Valja izdvojiti vrlo moćnu pjesmu „Lom“, ali i navesti da je miks i master albuma potpisao Leonard Klaić, koji je velikim djelom zaslužan za odličan album Bad Daughter „Let Me Panic“ i zapravo je najbolji mogući izbor za rad na ovakvom albumu. Jednako je simpatično i privlačno to što LoM istovremeno koketira s glazbenom baštinom i etno melodijama svoga kraja, na što sjajno „sjeda“ vokal Dragane Pandže. Vrlo dobar nastupni album, s ponekom manom, ali i širokim prostorom za napredak. Bez sumnje jedan od najzanimljivijih debi albuma ove godine.