Chant Electronique „Chant Electronique Vol. 1“ (Rika Muzika): Odličan međunarodni glazbeni eksperiment

Chant Electronique je međunarodni projekt glazbenika koji je ujedinio istomišljenike/ce sklone glazbenom eksperimentiranju temeljenom na folkloru u fuziji s elektroničkom glazbom. Rezultat je ovaj album koji je pravi mali glazbeni dragulj i čiju ljepotu neće baš svi čuti i prepoznati, ali će slušatelji profinjena ukusa, skloni traženju nečega posebnog u glazbi, definitivno doći na svoje. Okupivši se prošle godine na jednoj farmi u Portugalu, Teresa Melo Campos, Dunja Bahtijarević, Nenad Kovačić, Louise Calzada, Helena Helft, Nils Peschanski i Darragh Quinn – porijeklom iz Portugala, Irske, Francuske, Argentine i Hrvatske – posvetili su se skladanju i izvedbi ne baš česte kombinacije tradicijske glazbe i elektronike. Došli su iz pet država s dvaju kontinenata i snimili izvanserijski album prožet producentskim bravurama kojima su njihovi glazbeni korijeni i umjetničke osobnosti spojeni u jedinstvenu cjelinu. Album otvara pjesma „Canto Con Caja“ koju izvodi Helena Helft i koja neodoljivo podsjeća na glazbu grupe Da Lata koja je svojevremeno ujedinila britansku klupsku glazbu s afro-brazilskim utjecajima. Možda zbog Helene Helft koja vokalno podsjeća na Lilianu Chachian koja je nastupala s grupom Da Lata, sam uvod u album izuzetno je primamljiv, ali za razliku od Da Late koji su svoje pjesme bazirali na plesnim ritmovima, Chant Electronique više eksperimentira sa specifičnim arhaičnim etno napjevima lokalnih zajednica ispunjenim elektronikom i produkcijski kreativnim zahvatima koji zvuče fantastično. Na momente se prepoznaju melodije Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Portugala, Argentine, Francuske, Irske… Doista neobična mješavina koja je mogla završiti kaotično, ali zahvaljujući vrlo pažljivo razrađenim aranžmanima u kojima je naglasak stavljen na vokalnu izvedbu, Chant Electronique bez sumnje zaslužuje ogromnu pažnju, a po svemu sudeći, zbog svoje kreativne hrabrosti i uspjelog eksperimenta, na globalnoj glazbenoj sceni će je i dobiti. Puno je tu još mjesta za napredak i doradu započetih ideja, ali svakako je ovaj album početak jednog lijepog prijateljstva s publikom širom svijeta koja će se zaljubiti u njihove glazbene ideje i izvedbu. Nadajmo se da nećemo predugo čekati nove kreativne susrete, druženja i rad u studiju, jer Chant Electronique su bacili kost koju smo namirisali, zagrizli i u slast prožvakali.

Ivan Grobenski „Siromahi i lazari“ (Intek Music): Fenomenalan album talentiranog glazbenika

Ivan Grobenski već niz godina pokazuje izniman glazbeni talent koji je nekako ostao u sjeni hrvatske underground scene. Nekima je poznat njegov rad s alter indie grupom Moskau, a nekima, pak, njegova samostalna karijera tijekom koje je objavio čak devet raznih diskografskih izdanja, ali uglavnom u vlastitoj online produkciji. I s grupom Moskau i kroz vlastite autorske pjesme Grobenski se, pod utjecajem brojnih angloameričkih autora, izražavao na engleskom jeziku – i to je radio dobro. Štoviše, odlično! I onda je jednoga dana, po vlastitim riječima, sasvim spontano zapjevao na kajkavskom dijalektu i nastala je pjesma „Dojdi, draga, dojdi“. I sva sreća da je bilo tako jer je album „Siromahi i lazari“ pravo remek-djelo. Dokaz tome je i njegovo promišljanje glazbe i skladanja jer je kroz pjesme o podravskoj svakodnevici spojio tradicijske napjeve i melodije sa suvremenim zvukom i glazbenim izrazom. Pokušao je dokazati da se tradicionalne kajkavske pjesme mogu stvarati i izvoditi i danas, kroz drugačiji, suvremeni pristup skladanju – i u tome je više nego uspio. Drugim riječima, pjesme, tekstovi i aranžmani su njegovi, autorski, ali korijene i inspiraciju vuku iz poznatih kajkavskih popevki, prikaza naivnog slikarstva, usmene književnosti i svega ostalog po čemu je podravski kraj poznat. Krenuo je od zanimljive i hrabre ideje, pristupio kajkavskom dijalektu u stilu Rya Coodera ili Leonarda Cohena te u prekrasnim sjetnim i čemernim pjesmama uspio stvoriti fantastičnu atmosferu. Pritom svakako valja naglasiti da je album savršeno produciran i da se Grobenski zaigrao s producentom Marinom Hrašćanecom pazeći da svi pomalo neočekivani zvukovi dođu do izražaja. Koprivnički dragulj završava izvedbom pjesme „Dojdi, draga, dojdi“ koja i otvara album, ali ovoga puta u izvedbi Ženskog vokalnog zbora Rudarice koje je pretvaraju u čistokrvnu tradicionalnu podravsku pjesmu. Ubrojimo li ovaj album u world music, možemo reći da smo dobili jedan od najboljih world music albuma u Hrvatskoj u posljednjih desetak godina. Svrstamo li ga, pak, među suvremene kantautorske albume, dobili smo izvanserijski album izuzetno talentiranog i nadarenog glazbenika koji zaslužuje samo pohvale.