01. BORIS ŠTOK ‘PULS’ (AQUARIUS RECORDS): Iznad prosjeka samostalno
Boris Štok već više od desetljeća na glasu je kao jedan od najboljih novih muških vokala kojeg je publika upoznala kroz rad s grupom Quasarr i projekt Manofonik. Nije baš sasvim jasno zašto se odlučio na samostalnu karijeru jer je debitantski EP ‘’Puls’’ nastavak onoga što je stvarao s Quasarrom. Već je pojavom njegove nekadašnje grupe bilo jasno da smo dobili vrhunsku electro indie rock grupu s izrazito radiofoničnom glazbom koja može konkurirati svjetskoj produkciji. Sjajno skladane pjesme profinjenih aranžmana i vrhunske produkcije s moćnim i emotivnim vokalom u prvom planu. Boris je nastavio istim stilom i kroz samostalnu karijeru, iako bi možda bilo bolje da je pojačao glazbeni izraz blizak Editorsima i Depeche Mode bez podilaženja domaćoj publici. Kako je postepeno istraživao scenu i reakciju publike, tako su se proteklih godinu dana pet od šest pjesama već zavrtjele u eteru, a EP najavljen je singlom ‘’Kao mi’’. Međutim, s obzirom na indoktrinaciju hrvatskog etera neinventivnim mainstreamom, publika u Hrvatskoj još nije navikla na to da hrvatski izvođači mogu s vremena na vrijeme napraviti iskorak pa zvuče poput svjetskih zvijezda kao Štok. Upravo zbog toga još uvijek u Hrvatskoj nije dosegnuo vrh na domaćim top ljestvicama jer zvuči bolje, drugačije i sofisticiranije od 95 posto glazbe kakva se emitira u Hrvatskoj. EP pjevača i autora kojemu treba dati više prostora u medijima nego što ga sada dobiva.
02. LETARG ‘TIBOR’ (VLASTITO IZDANJE NA BANDCAMPU): Pitak indie rock album
Letrag je naziv projekta/benda koji je osmislio Bruno Antolić, autor pjesama i pjevač koji je i najzaslužniji za zvuk grupe. Pod tim nazivom već je objavio EP ‘’Paravan’’ 2014., a potom i ‘’Faze budnih sanjara’’ 2016. Očito zadovoljan komentarima bližnjih, odlučio je sve te pjesma objediniti na jednom albumu. Dodao je i dvije nove pjesme i stigao do prvog dugosvirajućeg diskografskog izdanja. Prava je šteta što nema dobro uhodan PR koji bi ga gurnuo u prvi plan. Jednaka je šteta što se bendovi s takvim pjesmama gotovo uopće ne mogu čuti u hrvatskom eteru. Odlučni, čvrsti, razrađenih aranžmana, sa stavom, emocijom i neskrivenom energijom. Izuzetno pitak indie rock bend s radiofoničnim pjesmama i karakterističnim zvukom koje krase vrlo maštoviti i nabrijani gitaristički rifovi. Odličan album autora kojem se malo toga može zamjeriti osim možda lošije produkcije. Negdje na pola puta između beogradske rock škole novog zvuka i zagrebačke pop škole.
03. CINKUŠI ‘KRAVA NA OREHU’ (CROATIA RECORDS): Album nevjerojatne energije
Ima bendova u Hrvatskoj koji su veći od svih drugih, ali su zbog skromnosti ostali u sjeni. Jedan od takvih bendova, nedovoljno cijenjen, priznat i nagrađivan su i Cinkuši. Vrhunski world music bend koji svoj glazbeni izraz uglavnom temelji na tradicionalnoj glazbi sjeverne Hrvatske, s povremenim izletima u razne zakutke naše domovine. Uvijek su po strani, ali s briljantnim aranžmanima tradicionalnih pjesama i izvrsnom energijom u studiju koju mnogi ne postignu pri snimanju. Oni kao da sve ovo vrijeme sviraju za sebe i vraški se dobro zabavljaju pa ako netko sa strane to još i čuje i priključi im se, nitko sretniji od njih. Oni su poput putujućih glumačkih družina koje su u srednjem vijeku bili i glazbenici i žongleri i putovali od dvora do dvora. Tako i Cinkuši putuju od pozornice do pozornice trbuhom za kruhom, ne dozvoljavajući da ih dnevna politička doza depresije zaustavi na tom piru koji broji dane do kraja. Kako vlastitog, tako i našeg zajedničkog. ‘’Krava na orehu’’ možda je i njihov najbolji album u karijeri i esencija dosadašnjeg muziciranja u aranžmanima, glazbenom izrazu, energiji i izboru tradicionalnih pjesama, ali i onih autorskih. U tradiciji kajkavskog kraja ‘’cinkuš’’ je zvono koje prati ljude od njihova rođenja pa sve do smrti, pri čemu ono budi, oglašava, upozorava, zvoni na uzbunu, svadbeno je i golgotsko zvonce. Baš kao i Cinkuši od prvog do aktualnog albuma. Vraški živahno, iskreno i originalno. Album koji se opasno približio listi pet najboljih albuma 2017.
Komentari