Bore Balboa „IVAN“ (Vlastito online izdanje): Balboa Über Alles

Vrhunski šibenski storyteller Ivan Španja, poznat kao Bore Balboa, izdao je novi, treći album i doista mu se možemo samo nakloniti i odati mu priznanje zato što je najbolje moguće spojio svoje priče i glazbu u sjajni trap. Za razliku od prethodnog albuma „Mercedes City“ – na kojem je pokazao zavidnu vještinu pripovijedanja u rimama, ali gotovo nemaštovitu glazbu – album „IVAN“ objedinio je sve njegove vještine. Uz očekivano sjajne rime složene u intimne priče koje valja pažljivo slušati, a po potrebi i prepoznati njegov sarkazam i cinizam, Španja si je ovoga puta doista dao truda i složio beatove koji zvuče moćno i odlično prate priču. Od laganih lounge podloga i umalo ulaska u drill do klupskih ritmova tipičnih za trap. Zanimljivo je da nije odabrao jednog producenta albuma niti se sam toga prihvatio, već je na albumu niz producenata, odnosno prijatelja i kolega – Rich Trappatoni (Niko Belamarić), Donald prod. (Donald Dubrović), Traposlavia (Roko Bekavac), The Cratez, Fly Melodies, Kid Ocean, Thundaa – koji su se evidentno potrudili dati što bolji groove Balboi i s njim stvoriti album koji se sluša najglasnije i s guštom dok basovi deru zvučnike. Tu ipak treba izdvojiti rad Kid Oceana koji je s produkcijom pjesme „Bože moj“ ipak možda otišao korak dalje od ostalih i podigao sve na višu razinu. Pomalo buni i pjesma „Trap cajka“ koja se priklonila žanru iz naslova, ali i zvuči kako bi trap cajka treba zvučati, sviđalo se to nekome ili ne. To je ipak aktualni klupski trend u koji je Bore Balboa sasvim pristojno ušao i otprve prošao s ocjenom pet. Valja spomenuti i da je Španja evidentno poradio na aranžmanima svojih pjesama pa je, za razliku od prethodnog albuma, novi album pravo zadovoljstvo slušati. Bore Balboa definitivno je ušao u prvu ligu hrvatskog trapa i dokazao da trap može biti zabavan, inteligentan i vraški uzbudljiv. Prava je šteta što je album objavio u najgore moguće vrijeme, kada su godišnje liste najboljih albuma već bile završene pa dobar dio glazbenih kritičara nije ni stigao preslušati album. Da jesu, „IVAN“ bi se definitivno našao među pet najboljih albuma objavljenih 2021. godine.

Hram „Bijes“ (Yomu Distribution): Straight Outta Šibenik

Bilo je samo pitanje dana tko će prvi od generacije odrasle i srasle s internetom shvatiti da postoji život izvan virtualnog svijeta te da glazba ne mora nužno biti na društvenim mrežama da bi bila primijećena. Jer, gle čuda, postojala je i prije interneta. U Hrvatskoj su to među prvima shvatili mladići iz Šibenika – Scuba, Sensi, Brat i Ca, a zajedno – Hram. Ekipa koja nije odrasla uz staru školu hip-hopa, ali ju je otkrila i hranila se tim grooveom dok nije dovoljno ojačala, stasala, ohrabrila se i upustila u stvaranje vlastitog hip-hopa, po uzoru na vrijeme u kojem je hip-hop bio još mlad. Hram je tako ponajprije iz vlastitog zadovoljstva snimio CD album s 14 pjesama – koji nije već istoga dana podijeljen na društvenim mrežama, a koji su, opravdano puni nagomilane loše energije, nazvali „Bijes“ – i pustio da pjesme same od sebe dođu do publike koja voli old school hip-hop kakav se gotovo više ne može čuti. Kako na globalnim platformama koje plasiraju novu glazbu tako još manje na hrvatskim radiopostajama ili glazbenim portalima, jer ipak je to onaj hip-hop iz kojeg su se puno godina kasnije rodili brojni potpravci koji danas haraju globalnom glazbenom scenom. Tako je album „Bijes“ egzistirao na ulici, kao što i priliči uličnom hip-hopu, i polako ali sigurno išao od ruke do ruke, od playera do playera, stvarajući pritom priču o odličnom mladom šibenskom hip-hop bendu koji zvuči poput starih repera iz devedesetih. Desetljeća u kojem se vjerojatno većina članova grupe Hram i rodila. Kada je količina distribuiranih albuma dosegla razinu da su i sami članovi grupe bili više nego zadovoljni, a pozitivna priča o Hramu nadvisila njihovo puko postojanje, nije bilo teško nakon gotovo godinu dana objaviti album „Bijes“ za jednu od najvećih njemačkih kuća Yomu Distribution. Nema sumnje da su i čelni ljudi Yomu Distributiona pali na dupe kada su čuli ove mladiće koji kao da su se vremenskim strojem vratili barem 20 godina unazad i isporučili bujicu prvoklasnog old school hip-hopa. Bio bi to još bolji album da su sto posto zadržali „šibenski zvuk“, bez sampleova iz američkih filmova i uzvika bliskih njujorškim ulicama, a ne Šibeniku i lokalnim kvartovima. S druge strane, razumljivo je da nisu tome mogli odoljeti jer ipak su inspiraciju crpili upravo s te američke scene. Uglavnom, riječ je o jednom od boljih hip-hop albuma koji su se pojavili na hrvatskoj glazbenoj sceni posljednjih godina. Kako beatovima i grooveom tako i snažnim tekstovima jedne nove generacije. Neočekivano iznenađenje!