Banda turizma “Spašavanje turista u japankama na Biokovu“ (Menart): Zdravi dalmatinski humor i odlična svirka

Nema puno bendova koji se vole šaliti na temu vlastitog porijekla i područja iz kojeg dolaze. Banda turizma, čiji članovi su porijeklom iz Dalmacije, odlučili su prigodno svoj prvi album objaviti na Svjetski dan turizma 27. rujna. Sve što će nekome pasti na pamet kao povod za zezanje ili prigovaranje, a vezano je uz Dalmaciju i turizam, oni su uspjeli ubaciti u svoje stihove. Sam naziv album već daje do znanja da je riječ o šaljivdžijama kao i pjesma koja daje savjete turistima što i kako se pripremiti za pohod na Biokovo, toliko često ismijavani unatoč tragediji koja ih je zadesila zbog njihovih nepromišljenih poteza. Istini za volju, sama bi pjesma daleko bolje legla da je napisana iz prvog lica tipičnog turista koji nimalo educiran kreće u japankama na Biokovo, ni približno ne shvaćajući što ga čeka. Svejedno, svih devet pjesama ispunjeno je vinom, stinom, maslinama, pršutom, spizom, galebovima, srdelama, bevandom, briškulom, srićom, jubavi, morem, suncem, japankama… Naglašeno, sarkastično i prikladno zabavno. No za razliku od brojnih drugih bendova, Banda turizma svoje šaljive tekstove ubacila je u vrlo dobru pop funk reggae svirku, dajući svim pjesmama pozitivan i veseo zvuk, nazivajući to dalmatian funkom. Šteta što se nisu više poigrali dalmatinskim folklorom unutar funka, iako je klapa ipak pronašla svoje mjesto. S očitom željom da svaku pjesmu obogate prema samom tekstu, ali i glazbi pozvali su u goste brojne glazbenike. Tako u reggae obojenoj pjesmi „Jet Ski“ gostuje One Dread, u pjesmi „Beton“ Otpisanimator iz Dubrovnika, SIK s Hvara, Hop, Šeks i Marijan iz grupe Neki Reperi, u ‘’Pršute moj“ klapa Gabine, u „Pivo Pizza Kukurica“ Tihomir Pop Asanović i u „Adio Mare“ Saša Antić predstavljen kao Alessandro Bonasera. Iza ideje ovog koncepta i stihova stoji Antonino Šimić koji je oko sebe okupio odlične muzičare – Marko Bradaš, Ivan Perković, Marko Jurin, Marin Gregov, Ante Puharić – i započeo jednu vrlo simpatičnu i kvalitetnu priču nazvanu Banda turizma koja ima sve predispozicije dugo ostati na sceni i postati svojevrsni zaštitni znak zdravog dalmatinskog humora.

Obzov “Skoro tu“ (Vlastito izdanje): Odličan početak jednog velikog benda

Obzov je novi bend s otoka Krka koji je formirao iskusni i talentirani multiinstrumentalist Nino Marević kojeg neki pamte kao člana grupa Brain Production i Keen Not Mean, u kojima je pokazao koliko je dobar gitarist. I dok su ta dva benda bila orijentirana na žešće pjesme, s više energije i snage, Marević Obzov bazira na pitkim pop rock pjesmama u kojima je uspio stvoriti sjajnu atmosferu kakva se rijetko čuje na domaćoj rock sceni. Recimo da je nekakav obol svojim dosadašnjim bendovima ipak dao u pjesmi „lov“ koja zatvara album „Skoro tu“, mada i pjesma „Idemo“ koja otvara album ima tu neku odličnu snagu i energiju, ali daleko uobličeniju nego kod prethodnih grupa u kojima je svirao. Pritom su svi tekstovi grupe Obzov na hrvatskom jeziku i sjajno leže uz njegove odlično aranžirane melodije. Štoviše, na momente Obzov priziva zvuk beogradskih bendova kao što su Petrol i Jarboli, ali i nudi jedan svoj sjajan čvrsti pop rock zvuk kakav nedostaje hrvatskoj rock sceni. Djelomično na tragu riječke grupe Fit. Istaknute melodijske linije i čvrsti zvuk u pop pjesmama. Vrlo radiofonično i pitko, ali s odlično nijansiranim gitarističkim dionicama i fino usklađenim vokalima. S druge strane ne čudi da je to uspio postići jer je sam odsvirao sve instrumente, dok je za bubanj sjeo Adrian Morić, dajući dodatnu snagu svakoj pjesmi. Marević je u svojim pjesmama nježan i zagonetan, poput nekog iskrenog sanjara koji je napokon dočekao da se izrazi na način kako je oduvijek htio. Svojim izuzetno mekim i toplim vokalom te aranžmanima kojih se ne bi posramili ni Pearl Jam niti The Cure, Obzov nudi jednu novu sliku hrvatskog pop rocka kojem je samo potreban publika i prisutnost na radijima širom Hrvatske. Svakako valja obratiti pažnju na ovaj odličan projekt Nine Marevića s kojim je ponudio jednu novu sliku hrvatske indie rock scene kroz radiofonične pjesme s naglašenim emocijama i fantastičnom atmosferom. Štoviše, „Skoro tu“ je jedan od boljih ovogodišnjih albuma objavljenih u Hrvatskoj i to u vlastitom izdanju.